Kakvi god pogledi i razmišljanja bili nakon riječi jednog od naših najuglednijih poduzetnika mora se priznati kako je u cijeloj priči jedna činjenica neupitna. A to je da bi sve što je izrekao trebali češće i više čuti iz usta onih koji odlučuju o politici, a manje od poduzetnika.
Imamo dva resursa. Imamo ljude i imamo prirodu. Ljudi nam odlaze. To je sjajno, samo kada bismo imali ideju da se imaju gdje i vratiti.
Do ulaska u EU mobilnost ljudi u Hrvatskoj bila je mizerna. Blagoslov je da mladi ljudi danas mogu studirati u Heidelbergu, Amsterdamu… Pa to je genijalno. Isto tako da Europljani dođu kod nas. No mi kada vidimo crnca, mi ga želimo linčovati. U Splitu, kad čujemo da netko govori srpski, mi ga bacimo u more. Kad vidimo Azijata pred Markovom crkvom, mi se još uvijek smijemo i pokazujemo prstom. Nama je to čudno. Mi smo duboko zatvoreni u sebe…