Nakon podatka o ratu BDP-a za 3,9% u prvom tromjesečju ove u odnosu na prvo tromjesečje prošle godine, koji je objavljen pred tri mjeseca, narasle su zazubice. Da je samo još malo popustila samokontrola, slušalo bi se o hrvatskom gospodarskom čudu (ovako smo slušali “samo” o velikom uspjehu). Pretendenti na rashode državnoga proračuna dobili su municiju za traženje većih alokacija u proračunima za izborno poroznu 2020. i naredne godine.
Upozorenja kako se radi o prolaznom učinku jer su se u kratkom roku poklopile tri stvari – naglo pojačano povlačenje EU fondova, “catch-up” efekti osobne potrošnje i odgoda djelovanja kriznog impulsa u Europi (koji se već bio pomalo osjećao u drugoj polovici 2018.) – nisu stigla do adresa onih kojima su bila namijenjena.
Pogledajmo sada ima li šanse da jučer objavljen podatak o rastu BDP-a za 2,5% u drugom tromjesečju ove u odnosu na drugo tromjesečje prošle godine nekima malo načuli uši. Iza te brojke, tko gledati želi i znade, vide se opaki tragovi najavljene europske recesije.
Prvo, sezonski prilagođena stopa rasta u drugom u odnosu na prvi kvartal ove godine za 0,2% (neznatno više od 0,8% na godišnjoj razini) uvjerljivo je najniža kvartalna stopa rasta u dužem razdoblju. Treba ju jasno i glasno kvalificirati kao ozbiljno usporavanje u drugom tromjesečju.
Više na:hoce-li-se-itko-osvijestiti-nakon-podataka-o-rastu-u-drugom-tromjesecju-2019/