GDP (Gross Domestic Product) vidi BDP Bruto Domaći Proizvod

Goodwill Pozicija u bilanci stanja na strani aktive. Prilikom kupnje druge kompanije iznos koji je plaćen preko knjigovodstvene cijene najčešće korespondira s iznosom Goodwilla.

Grci (Greeks). Veličine rizika povezane sa zauzimanjem pozicije u opcijama (ili nekim drugim derivativima). Svaka varijabla rizika je posljedica nesavršene procjene ili odnosa opcije sa drugom varijablom podloge (underlyinga). Razne sofisticirane hedging strategije se koriste kako bi se neutralizirali ili smanjili efekti pojedine varijable rizika.

Uz iznimku vege (koja nije grčko slovo), svaka mjera rizika je reprezentirana drugačijim slovom grčkog alfabeta.

• Δ(Delta) reprezentira stopu promjene između cijene opcije i cijene podloge (underlyinga) – cjenovna osjetljivost
• Θ(Theta) reprezentira stopu promjene između opcije i vrmena – vremenska osjetljivost
• Γ(Gamma) reprezentira stopu promjene između delte opcije i cijene podloge
• ϒ(Vega) reprezentira stopu promjene vrijednosti opcije i volatilnosti podloge – osjetljivost prema volatilnosti
• ρ (Rho) reprezentira stopu promjene opcije u odnosu na kamatne stope – osjetljivost prema kamatnim stopama

Gvarini (PYG) je novčana jedinica Paragvaja, dijeli se na 100 sentima.

Gurd (HTG) je novčana jedinica Haitija, dijeli se na 100 santima.

Gulden (engl. guilder, njem. Gulden) je novčana jedinica Nizozemske (NLG) i Surinama (SRG); dijeli se na 100 centa.

Gubitak u osiguranju života (engl. loss in life insurance, njem. Verlust in Lebensversicherung) je u osiguranju života na određen dan na temelju aktuarske matematike izračunat manjak sredstava u fondovima osiguravatelja u odnosu na obveze osiguravatelja.
Gubitak može proizaći iz različitosti pretpostavki za smrtnost, kamatu ili troškove provedbe osiguranja upotrijebljenih u izračunu premije osiguranja i matematičke pričuve osiguranja života u odnosu na ostvareno. Radi definiranja izvora gubitka, gubitak u osiguranju života promatra se odvojeno za svaki od parametara, te stoga promatramo gubitak iz smrtnosti, gubitak iz kamata i gubitak iz troškova poslovanja.

Gubitak prava iz osiguranja (engl. forfeiture, njem. Aufgabe, Erlöschen) je sankcija kojom se osiguranik kažnjava za neizvršavanje svojih obveza iz ugovora o osiguranju. On ostaje bez prava na naknadu štete odnosno na isplatu osigurnine. Njegove pak obveze iz ugovora o osiguranju ostaju netaknute.
Kod gubitka prava iz osiguranja (za razliku od isključenja iz osiguranja, kad rizik nije uključen u pokriće) rizik je pokriven osiguranjem, i osiguranik bi imao pravo na naknadu da nije prekršio neku ugovornu obvezu. Upravo zbog strogosti sankcije zakonodavac nastoji ograničiti pravo osiguravatelja na ugovaranje gubitka prava iz ugovora o osiguranju (tako po našem pravu osiguravatelj ne može ugovoriti gubitak prava osiguranika na naknadu zbog propusta roka, odnosno zbog neprijavljivanja slučaja nadležnim tijelima policije i sl.).
U obveznom osiguranju od autoodgovornosti najčešći slučajevi gubitka prava iz osiguranja jesu upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili droge, bez odgovarajuće vozačke dozvole itd.

Gubitak u osiguranju kreditnih rizika se razlikuje s obzirom na to javlja li se u osiguravajućem društvu koje osigurava kredite od komercijalnih rizika ili državnoj asocijaciji koja osigurava kredite od nekomercijalnih rizika.
Gubitak koji nastaje osiguranjem kreditnih rizika u osiguravajućim društvima rješava se tehnikom poslovanja, kao i za ostale vrsti osiguranja. Kod osiguranja kredita od nekomercijalnih rizika koje provodi država putem svojih asocijacija mogu se javiti gubici u poslovanju kada isplaćene odštete premaše sredstva namijenjena za njihovu isplatu.
Odštete se isplaćuju prvo iz sredstava tehničke premije koja je ubrana tijekom godine. Ako sredstva za isplatu nisu dostatna, odštete se isplaćuju iz pričuva osiguranja. Ako ni pričuve nisu dovoljne, gubitak u osiguranju naknađuje se iz državnog proračuna.

Gubitak iz troškova poslovanja (engl. loading loss, njem. Verwaltungskostenverlust) je gubitak u osiguranju života nastao iz većih troškova poslovanja od pretpostavljenih u izračunu premije osiguranja i matematičke pričuve osiguranja života.
Potrebno je analizirati troškove po mjestu nastanka i pokušati ih smanjiti promjenom organizacije poslovanja, drugačijim načinom prodaje i slično ili povećati premiju osiguranja

Gubitak iz pričuve (njem. Abwicklungsverlust) je gubitak koji nastane ako su pričuve šteta po određenim namjenama za određenu poslovnu godinu manje od stvarno nastalih obveza. Suprotnost je dobitak iz pričuve.

Gubitak iz smrtnosti (engl. mortality loss, njem. Sterblichkeitsverlust) je gubitak u osiguranju života nastao iz upotrebe slabijih pretpostavki o smrtnosti u izračunu premije osiguranja i matematičke pričuve osiguranja života od ostvarene smrtnosti.
Gubitak iz smrtnosti nastat će kod osiguranja doživljenja i rentnog osiguranja ako je umanjena smrtnost u odnosu na pretpostavljenu, a kod osiguranja za slučaj smrti ako je povećana smrtnost. Posebnu pažnju zbog dugoročnosti osiguranja treba posvetiti tablicama smrtnosti za rentna osiguranja.

Gubitak iz kamata (engl. interest loss, njem. Zinsverlust) je gubitak u osiguranju života nastao iz pretpostavke o većim kamatnim stopama u izračunu premije osiguranja i matematičke pričuve osiguranja života od stvarnih kamatnih stopa koje se mogu ostvariti ulaganjima.

Gubitak iz odustanaka (engl. lapsation loss, njem. Stornoverlust) je gubitak u osiguranju života proizašao iz odustanaka od osiguranja.
Do gubitka dolazi ako su troškovi ugovora o osiguranju do trenutka odustanka veći od do tada plaćene premije. To posebno dolazi do izražaja kod odustanaka u prvim godinama osiguranja ako se isplaćuje velika provizija za zaključenje osiguranja u prvoj ili nekoliko prvih godina osiguranja.

Gubici na ulaganjima (engl. investment losses, njem. Verluste aus Kapitalanlagen) su ostvareni negativni efekti od uložene imovine, financijske i materijalne.
Gubici na ulaganjima mogu biti realni, koji se nadoknađuju iz poslovanja društva, tj. na teret rashoda (to su gubici od prodaje materijalizirane imovine – zemljišta, opreme). Gubici na ulaganjima mogu biti neostvareni očekivani efekti od ulaganja (dividende, tantijeme niže od očekivanih).

Gubitak (engl. loss, loss in insurance, njem. Verlust) je smanjenje ili uništenje stvari nastalo, u pravilu, na neočekivan i nepredvidiv način. Može biti i rezultat neke promišljene akcije. Tada se očekuje, pa se ne može pripisati riziku. Suprotno tome, gubitak koji je rezultat rizika ne može se predvidjeti. Nastaje djelovanjem prirode (poplava, suša i sl.) ili kao posljedica ljudskog djelovanja (oštećenje, krađa, loše rukovanje, nemar, neispunjenje obveze i sl.).
Najčešće pojavne vrste su: gubitak imovine zbog požara ili krađe, gubitak prihoda zbog uništenja imovine, gubitak imovine zbog zakonske odgovornosti za gubitke koji su pogodili druge osobe, povećani troškovi zbog bolesti ili rizika koji ugrožavaju osobe i slično. Pojedinci i organizacije zaštićuju se od određenih gubitaka osiguranjem. U drugim slučajevima stranke se ugovorno obvezuju na međusobnu naknadu štete ili je ta naknada predviđena zakonskim propisima.

Gruba (krajnja) nepozornost (engl. gross negligence, njem. grobe Fahrlässigkeit) je stupanj nepozornosti kojim označavamo postupanje onog štetnika koji u svom ponašanju ne uporabi ni onu pozornost koju bi uporabio svaki prosječan čovjek. Tako bi s krajnjom nepozornošću postupio npr. vozač koji automobil ostavi nezakočen na nizbrdici, pa se automobil pokrene i ošteti drugo vozilo. Krajnja je nepozornost toliko težak stupanj krivnje, da se u praktičnim posljedicama izjednačuje s namjerom. Culpa lata dolo proxima – krajnja nepozornost najbliža je namjeri – rekli su još stari rimski pravnici.

Grupno osiguranje života (engl. group life insurance, njem. Gruppenlebensversicherung) je osiguranje života za grupu osoba za razliku od pojedinačnog osiguranja. Ovisno o veličini grupe mogući su blaži kriteriji za preuzimanje osiguranika u osiguranje.
Osiguranici mogu imati iste ugovorene svote na temelju prosječne pristupne dobi ili različite ugovorene svote na temelju stvarne pristupne dobi osiguranika. Često grupno osiguranje života je osiguranje djelatnika, a ugovaratelj osiguranja je poslodavac. Takva osiguranja, u ovisnosti o određivanju korisnika osiguranja, imaju poseban porezni tretman.

Granični planski troškovi (engl. planned marginal costs, njem. Grenzplankosten) je oblik djelomičnih planskih troškova. Bit njihova obračuna je u planiranju troškova, pri čemu se polazi od činjenice da u poduzeću postoji obračun stvarnih djelomičnih troškova. Polazište je da se kod određenog planskog zaposlenja količinska potrošnja proizvodnih faktora vrednuje za duže vrijeme konstantnim planskim cijenama. Nakon što je utvrđena potrošnja dobara po planskim cijenama za buduće razdoblje, takvi su podaci u okviru analize odstupanja osnovica za uspoređivanje stvarne potrošnje po stvarnim cijenama.
Granični planski troškovi omogućuju predviđanje potrebnih troškova za određene stupnjeve korištenja kapaciteta te se često označavaju kao fleksibilni planski troškovi. Prednost im je i u tome što omogućuju korektnu kontrolu troškova. Prema rezultatima empirijskih istraživanja 62% poduzeća koja su uvela doprinos pokriću stvarnih troškova proširila su svoj koncept za planske troškove. Uočena je zavisnost primjene obračuna planskih graničnih troškova i veličine poduzeća odnosno djelatnosti: primjena tog načina obračuna češća je kod većih i kod industrijskih poduzeća. Nedostacima obračuna graničnih planskih troškova smatra se njihova primjenjivost isključivo za proizvodne djelatnosti, oni pretpostavljaju opsežno planiranje i obuhvat podataka, u potpuno automatiziranim proizvodnim segmentima gube na važnosti odstupanja u potrošnji materijala itd.

Granični troškovi (engl. marginal costs, njem. Grenzkosten) predstavljaju povećanje ukupnih troškova do kojeg dolazi zbog promjene veličine outputa (količine proizvoda) za jednu jedinicu. Uzmemo li pritom da fiksni troškovi ne variraju s veličinom outputa, granični će se troškovi u cijelosti odnositi samo na varijabilne troškove. Granični troškovi uključuju tako općenito direktne troškove materijala, direktne troškove rada i opće troškove varijabilnog karaktera.

Grace period (njem. Gnadefrist), razdoblje početnog roka kredita u kojem dužnik nije obvezan započeti s vraćanjem. Grace period je vrijeme “milosrđa” vjerovnika prema dužniku, odobren u pravilu da bi dužnik ostvario pretpostavke urednog vraćanja kredita (izgradio tvornicu, započeo posao, ostvario stabilne prihode i sl.). Ugovara se kad su posrijedi veći iznosi, obično dugoročni krediti, ali sve češće i kod većine zajmova.
Odgoda početka otplate ugovara se na nekoliko godina, a ova se pogodnost donekle kompenzira višom kamatnom stopom na kredit i provizijama. Kod nas se u praksi ponekad rabi termin “moratorij”, iako on označava prekid vraćanja zajma na određeno vrijeme, kako bi se dužniku pružio predah za rješavanje poteškoća s otplatom. Kamate može teći, a može se i odgoditi njezino plaćanje.

Gotov novac, gotovina (engl. cash, njem. Bargeld) je novac u obliku u kojem se može momentalno upotrijebiti. Sastoji se od novčanica i metalnog novca. Gotov novac u optjecaju čini dio novčane mase (monetarne mase). Danas se najveći dio plaćanja u robnom prometu obavlja bez gotovine, a putem drugih oblika plaćanja. U širem smislu pojam cash obuhvaća i depozite na tekućim računima u bankama kao i kratkoročno plasirana likvidna novčana sredstva poduzeća.

Gospodarstvo (engl. economics, njem. Wirtschaft), ekonomija ili vrlo često kao politička ekonomija – znanost koja izučava načine organiziranog ljudskog djelovanja u području proizvodnje, razmjene i potrošnje dobara s ciljem zadovoljenja ljudskih potreba i neprestanog poboljšavanja kvalitete života. Premda čovjek gospodari otkad postoji, gospodarenje i gospodarstvo kao predmet proučavanja javlja se tek u staroj Grčkoj (Aristotel). Međutim, kao znanost, s atributima teorije, nastaje mnogo kasnije.
Krajem srednjeg vijeka, svojim radovima Toma Akvinski razvija Aristotelove ideje zalazeći dublje u probleme gospodarstva kroz ekonomsku analizu. Ali prave “ekonomske škole” (pravci ekonomske misli) nastaju od 15. st. Mogu se napomenuti neke od istaknutih: merkantilisti (15-17. st.), fiziokrati (18. st.), škola klasične ekonomije (od 18. do početka 20. st.) i kejnesovska škola, po Johnu Maynardu Keynesu (1883-1946.), najvećem ekonomistu našeg stoljeća. Gospodarska znanost pripada skupini društvenih znanosti, uz sociologiju, politologiju, pravo, psihologiju itd. Ona poučava društvene aspekte, odnose među ljudima u njihovim proizvodnim naporima da osiguraju i raspodijele dobra potrebna za život. Ali, ova znanost istovremeno istražuje povijesni razvitak tih odnosa i zakonitosti koje se pri tome iskazuju.
U ekonomskoj analizi veliku ulogu igraju statistika i matematika, koje omogućavaju kvantifikaciju pojava, njihovu prosudbu kao i praćenje procesa. Razvijena primjena kvantitativnih metoda analize oblikovala je u teoriji gospodarstva posebnu disciplinu – ekonometriju. Područje gospodarstva u svom znanstvenom tretmanu podložno je ideološkim obrascima, kao manje-više i sve druge društvene i humanističke znanosti. Promatrano s ovog motrišta, danas lučimo ekonomiju kapitalizma, socijalizma, mješovitu ekonomiju i ekonomiju komunizma. Temeljni element za njihovo diferenciranje sastoji se u vlasništvu nad resursima i sredstvima za proizvodnju, kao i u raspolaganju njima.
Nakon raspada komunističkih i socijalističkih sustava u svijetu (od SSSR-a do Jugoslavije), mješovita ekonomija ostaje dominantan tip. To je tržišna ekonomija s ograničenom alokacijom resursa od strane države. Ovom sustavu danas pripadaju najrazvijenije i najnaprednije zemlje svijeta (SAD, Japan, Kanada, zemlje Europske zajednice i dr.). Gospodarstvo kao pojam ima i drugo značenje. Možemo, naime, govoriti o narodnom gospodarstvu ili nacionalnoj privredi, kao što možemo pod gospodarstvom poimati neki posjed koji se ekonomski eksploatira (poljoprivredno gospodarstvo, šumsko gospodarstvo, stambeno gospodarstvo itd.).
Narodno gospodarstvo ili nacionalna privreda najvažnije je područje ljudske aktivnosti, jer o njemu izravno ovisi organizacija života svakog društva. Za razliku od neprivrednih djelatnosti (kao što su zdravstvo, prosvjeta, kultura, socijalna skrb i državna uprava), koje djeluju i financiraju se na temelju budžeta, koji se alimentira iz privrede (dio nacionalnog dohotka), iz emisije novca i zajmovima, pa iz tih razloga ovaj sektor društva ne stvara profit, narodno gospodarstvo stvara nove vrijednosti (nacionalni dohodak ili čisti društveni proizvod). Novostvorena vrijednost dijeli se na najamninu (osobne dohotke) i višak vrijednosti ili profit. Profit je ona korist za poduzetnike (pojedinca, grupu, dioničare ili državu) koju još nazivamo dobit. Narodno gospodarstvo, prema standardnoj međunarodnoj klasifikaciji, dijeli se na područja, a područja na grane. Kao područja tretiramo: industriju i rudarstvo, poljoprivredu, šumarstvo, građevinarstvo, promet, trgovinu i ugostiteljstvo, obrt, komunalne usluge i ostalo. Grane su npr. u industriji i rudarstvu: elektroprivreda, proizvodnja ugljena, proizvodnja nafte i plina, crna metalurgija, prerada tekstila, prerada kože itd. Ili, u poljoprivredi: ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo, ribarstvo itd.

Gotov novac (engl. cash, njem. Bargeld) su kovani novac i papirne novčanice koji služe kao zakonsko sredstvo plaćanja u nekoj zemlji. Pri definiranju novca dio je monetarnog agregata M, i uz depozitni novac čini novčanu masu. Prosječno obuhvaća do oko 25% ukupnog novca u optjecaju, a ostatak čini depozitni novac. Iz upotrebe ga istiskuje bezgotovinski način plaćanja s masovnom primjenom tzv. plastičnog novca (kartice) i širenjem “elektroničkog” novca, a širenju doprinosi tzv. siva, podzemna ekonomija.

Gospodarski rast (engl. economic growth, njem. Wirtschaftswachstum) je povećanje razine nacionalnog proizvoda. Mjerenje stvarne razine nacionalnog proizvoda vrlo je osjetljiv postupak, što ovisi o strukturi nacionalnog gospodarstva, ali i o načinu statističkog evidentiranja.

Gospodarski razvoj (engl. economic development, njem. Wirtschaftsentwicklung) je proces unapređivanja životnog standarda i dobrobiti stanovništva jedne zemlje povećanjem dohotka po stanovniku. To se postiže povećanjem stupnja industrijalizacije u zemlji, kao i unapređivanjem ostalih sektora gospodarstva.
Kapital i tehnologija temeljni su faktori gospodarskog razvoja. U osnovici vezan je uz ekonomsku strukturu, ekonomski sustav i ekonomsku politiku.

Gospodarska dobrobit (engl. economic welfare, njem. ökonomische(r) Wohlstand) je dio ljudske dobrobiti koja se očituje potrošnjom dobara i usluga, a definira se izrazima dobrobiti pojedinca ili skupina (grupa).

Gospodarski kriminal je uobičajeni pojam za ukupnost prijavljenih i prema pravomoćnim presudama počinjenih k. d. u gospodarskom poslovanju na određenom prostoru u određeno vrijeme, ponekad i za samo jedno k. d. s tim značajkama.

Goodwill (njem. Ansehen (einer Firma) bei der Kundschaft, Guter Name) je dobar glas, čuvenost, reputacija koju je poduzeće steklo na tržištu, a koja se može vrednovati, odnosno položaj na tržištu koji može dovesti do očekivanog prometa i dobiti u predvidivoj budućnosti. To je prednost koja se temelji na ugledu i poslovnim vezama kao i vjerojatnoći da će postojeći klijenti nastaviti održavati poslovne odnose s poduzećem. Goodwill se odnosi na poduzeće, samostalnu pravnu osobu i uzima se u obzir prilikom prodaje udjela u društvu ili čitavog poduzeća. Tom prilikom se goodwill izražava u novčanoj vrijednosti i utječe na visinu naknade koja se plaća za prijenos dijela ili svih udjela. Ako je goodwill uključen u cijenu poduzeća, novi nositelj poduzeća može koristiti tvrtku poduzeća i ograničiti ranijeg nositelja poduzeća, odnosno članove u obraćanju ranijim klijentima i uporabi tvrtke.
Goodwill se štiti suglasnošću i obvezom prodavaoca poduzeća da neće osnivati poduzeća iste djelatnosti za određeno razdoblje u konkurenciji s poduzećem koje je prodao. Usporediv pravni institut europskog prava s goodwillom je institut francuskog prava: fond de commerce. Radi se također o pravnom pojmu vezanom za prodaju poduzeća koji uvećava njegovu vrijednost, povezuje se s trgovačkom klijentelom, kupcima, potrošačima, ostvarenom dobiti u posljednje tri godine, ali i tvrtkom, žigom, autorskim i patentnim pravima.

Going concern vrijednost (engl. going-concern value) je varijanta ekonomske vrijednosti koja predstavlja koncept vrednovanja tvrtke i njezinih instrumenata financiranja za profitabilna poduzeća s pretpostavljenim vremenski neograničenim (infinitnim) kontinuitetom poslovanja.
Utvrđuje se na temelju očekivanih budućih efekata tvrtke kao što su profiti, novčani tokovi, dividende i sl. Oportunost očekivanih budućih efekata tvrtke prosuđuje se na osnovi oportunitetnih troškova investiranja novca kojima je određena i cijena novca na tržištu – kamatna stopa, odnosno stopa tržišne kapitalizacije – primjerena stupnju rizika ulaganja.

Godišnji izvještaj (engl. annual report, njem. Geschäftsbericht) je izvještaj koji vlasnicima prezentira uprava banke ili poduzeća. U tom izvještaju opisuju se poslovanje u protekloj godini i daju planovi daljnjeg razvoja. Godišnji izvještaj se prezentira i prihvaća na godišnjoj skupštini osnivača.
Godišnji izvještaj sastavlja uprava banke, kontrolira ga nadzorni odbor, a skupštini predlaže upravni odbor. Godišnji izvještaj obično se sastoji od izvještaja direktora, završnog računa, mišljenja revizora, izvještaja upravnog i nadzornog odbora.
Banke često godišnji izvještaj otisnu u luksuznom tisku i prezentiraju poslovnim partnerima kao propagandni materijal.

Godišnja premija (engl. annual premium, njem. Jahresprämie);
1. u neživotnim osiguranjima premija utvrđena za trajanje osiguranja od godinu dana, bez obzira na stvarno trajanje rizika. Kod tzv. kratkotrajnih rizika (primjerice pojedinačno osiguranje robe u prijevozu ili pojedinačno osiguranje priredaba) za njih utvrđena premija nije godišnja premija, ali ne zbog toga što rizik traje samo određeno vrijeme, već zbog toga što i osiguranje traje samo određeno vrijeme. Upravo suprotno je ako se osiguravaju sve pošiljke robe u prijevozu, odnosno sve priredbe u jednoj godini. Ovakva premija je godišnja premija, premda evidentno rizik ne traje godinu dana, jer će unutar te godine biti “rupa u riziku”; tj. razdoblja kad se neće ništa prenositi ili se neće održavati priredbe.
Također se godišnjom premijom smatra i premija koja je utvrđena za rizike koji teoretski mogu nastupiti bilo kada, ali je vjerojatnost da se to dogodi izvan određenog razdoblja zanemariva, odnosno eventualno nastala šteta (izvan tog razdoblja) bit će zanemariva (primjerice osiguranje usjeva od tuče ili odgovornost osoba zaduženih za uklanjanje snijega s ceste).
U osiguranju usjeva godišnjom premijom smatra se premija za jednu sezonu, dakle čak ako je i trajanje osiguranja kraće od jedne godine. Kod rizika koji su neprekidno prisutni (primjerice građevinski objekti od požarnih opasnosti) u pravilu se – gotovo bez izuzetaka – utvrđuju (izračunavaju) godišnje premije. Premija za osiguranje s trajanjem kraćim ili dužim od jedne godine utvrđuje se u postotku od premije za jednu godinu;
2. u osiguranju života premija koja se plaća godišnje unaprijed za cijelo vrijeme trajanja osiguranja, a sadašnja vrijednost tih premija jednaka je jednokratnoj premiji. U slučaju mjesečnih (kvartalnih) premija, zbroj ovih premija nikad nije jednak godišnjoj premiji, pod uvjetom da svota osiguranja ostaje nepromijenjena. Obrnuto, ako odredimo da mjesečna uplata premije bude jednaka jednoj godišnjoj premiji, osigurana svota za mjesečno plaćanje premije bit će manja nego za godišnje plaćanje premije.

Godina prijave štete (engl. year of reporting, njem. Schadenanmeldungsjahr); u analizama šteta jedan od kriterija njihova grupiranja. Štete se grupiraju po godini u kojoj je šteta prijavljena osiguravatelju neovisno o godini nastanka štete.
Prednost je da nema naknadnog dodavanja šteta u prije formirane grupe, ali ne uključuje procjene za rezervu za nastale a neprijavljene štete i ponovno aktivirane štete i grupira štete iz različitih razdoblja izloženosti riziku.

Godina police (engl. year of policy, njem. Vertragsjahr); u analizama šteta jedan od kriterija njihova grupiranja. Štete se grupiraju po godini u kojoj je započelo pokriće ili je izdana polica po kojoj se prijavljuje šteta neovisno o godini nastanka štete.
Prednost ovog kriterija je da slijedi logiku računovodstvenog praćenja premije, ali se štete iz dviju različitih godina nalaze u istoj grupi. Potrebno je dulje vrijeme da se grupe šteta po godinama formiraju i šire je razdoblje izloženosti za jednu grupu. Projekcije temeljene na ovom kriteriju uključuju automatski i rezervu za nastale a neprijavljene štete i ponovno aktivirane štete.

Godina nastanka štete (engl. year of accident, njem. Schadenanfalljahr); u analizama šteta jedan od kriterija grupiranja šteta. Štete se grupiraju po godini u kojoj su nastale, a moguće je grupiranje i po tromjesečjima i mjesecima.
Prednost je ovog kriterija da su sve štete iz istog razdoblja izloženosti riziku, iako mogu biti vezane uz police izdane po različitim premijskim stopama i različitim uvjetima osiguranja. Projekcije temeljene na ovom kriteriju uključuju automatski i rezervu za nastale a neprijavljene štete i ponovno aktivirane štete.

Globalizacija u području bankarstva je usmjerena na modernizaciju bankarske tehnologije. Elektroničko bankarstvo koje omogućava komitentima banke da korištenjem bankomata u svako vrijeme mogu podići gotovinu, do najšireg spektra naloga koji komitenti mogu izdati banci u pogledu disponiranja svojim slobodnim sredstvima, koristeći se različitim oblicima kompjuterske tehnologije, može se svesti na pojam globalizacije u modernom bankarstvu.
Primjena elektroničkog bankarstva teži standardizaciji pojedinih transakcija u poslovanju banaka, pa se u tom kontekstu govori o bankarskom proizvodu.
Domet globalizacije u bankarskom poslovanju tehnički je određen vremenskim zonama u pojedinim dijelovima svijeta, institucionalnim uvjetima u kojima djeluje bankarski sustav jedne zemlje, stupnjem centralizacije bankarskog sustava, razvijenosti off shore centara i drugim faktorima.

Globalizacija (engl. globalization, njem. Globalisation) u ekonomskom smislu znači porast međuovisnosti tržišta i proizvodnje u različitim zemljama kroz trgovinu dobrima i uslugama, slobodan protok kapitala, međunarodne strateške sporazume te različite oblike udruživanja i izmjene tehnologija.
To je naziv za pristup prema kojem se pod utjecajem brojnih čimbenika, cijeli svijet promatra kao jedinstveno tržište. Znači porast u međunarodnoj proizvodnji rada koja se postiže pomoću međunarodne fragmentiranosti proizvodnje i pretpostavlja efikasniju alokaciju resursa.
Globalizacija se kao megatrend pojavila 90-ih godina. U turističkoj ponudi očituje se u pojavi dominirajućih globalnih zrakoplovnih kompanija, hotelskih lanaca, turoperatora, u globalnim distribucijskim sustavima. Na potražnoj strani važni su čimbenici globalizacije rastući dohodak i blagostanje društva, obrazovanje, nove motivacije i promjene životnog stila.

Glavni dužnik (engl. head debtor, njem. Hauptschuldner) je osoba koja preuzima izvorno obvezu prema vjerovniku (dužnik). Njemu se mogu pridružiti druge osobe na različite načine (jamstvo), ali obveze ostalih dužnika ovise o ispunjenju obveze glavnog dužnika. Ako netko u odnosu na vjerovnika preuzme samostalnu obvezu, npr. kao kod bankovne garancije, mijenja se i položaj “glavnog” dužnika (garancija).

Glavnica (engl. capital, njem. Kapital).
1. neto svota imovine koja pripada trgovcu odbivši dugove;
2. u užem smislu svota novca koji je na početku investiran u posao ali i raspoloživa svota koja se ostvari kasnijim poslovanjem;
3. razlikuje se od temeljnog kapitala.

“Gilt-edged” vrijednosnice (engl. gilt-edged securities, gilts, njem. mündelsichere Wertpapiere) su vVrijednosnice sa “zlatnim rubom” (gilt – pozlaćen, edge – rub). Izraz “gilts” sinonim je vrijednosnica visoke kvalitete, maksimalne sigurnosti, stabilnog i fiksnog prihoda, oslobođenih poreza i sl. U SAD termin označava obveznice i dionice onih kompanija koje su u dužem razdoblju dokazale da su u stanju uredno ispunjavati svoje obveze prema izdanim vrijednosnicama.
U Velikoj Britaniji termin označava vrijednosnice države, vrijednosnice koje garantira država, tzv. “dionice nacionalizacije”, vrijednosnice lokalnih vlasti, javnih tijela ili vlada zemalja Commonweltha – ili, ukratko, državnih vrijednosnica Ujedinjenog Kraljevstva koje imaju navedene karakteristike. Iako vrijedi i za dionice, izraz se ipak više odnosi na obveznice i druge dužničke vrijednosnice, dok se visokokvalitetne vrijednosnice općenito nazivaju blue chip.

Garantne rezerve (engl. guarantee fund, njem. Garantiefonds, fr. fonds de garantie) su fondovi i sredstva koja omogućavaju osiguravatelju izvršavanje sadašnjih i budućih obveza.
Visina garantnih rezervi u pravilu je propisana zakonima pojedinih zemalja i razlikuje se po vrstama osiguranja kojima se bavi osiguravatelj. Garantne rezerve uključuju vlastiti kapital osiguravatelja, a mogu i druge pozicije sredstava i fondova osiguravatelja.

Garancijsko osiguranje (engl. guarantee insurance, njem. Garantieversicherung) je takvo kreditno osiguranje koje zaključuje sam dužnik u korist svog vjerovnika kao osiguranika. Zaključuje se kada je dužnik na to obvezan prema svome vjerovniku na temelju ugovora o dobivanju kredita.
Osiguravatelj je dužan da u slučaju nastanka rizika plati odštetu vjerovniku, a kasnije ima pravo regresa prema dužniku. Osiguranje se zaključuje u korist treće osobe. Dužnik je dužan osiguravatelju platiti premiju osiguranja, a ovaj je dužan da mu preda policu osiguranja. U nekim zemljama ovim osiguranjem bave se i banke budući da je slično bankovnim garancijama.

Garancijska provizija (engl. guarantee commission, njem. Garantieprovision) je naknada banke koju ona naplaćuje pri preuzimanju garancije za račun svog komitenta na osnovi utvrđene bankovne tarife, a njena visina zavisi od visine garancijskog iznosa i roka na koji se garancija izdaje.
Za garancije gdje je rizik banke relativno niži, i visina provizije je niža.

Garancijski fond (engl. guarantee fund, njem. Verkehrsopferhilfe) je tijelo nastalo u nastojanju da država zaštiti žrtve neosiguranih, odnosno nepoznatih vozača motornih vozila te vozila osiguranih kod osiguravajućih društava koja su došla pod stečaj.
Osnivanje garantnih fondova počinje kod masovnijeg širenja obveznog osiguranja od autoodgovornosti. Fond može biti ustrojen kao samostalna pravna osoba, a može biti pri nekoj drugoj organizaciji, obično pri nacionalnom uredu za osiguranje (kao što je to sada u Hrvatskoj).
Sredstva za potrebe fonda namiruju se uplatama osiguravatelja iz premije osiguranja, a poznata su i rješenja po kojima se kazne što ih plaćaju osiguravatelji ili pak vozači također uplaćuju u fond. Obveze fonda su obično ograničene.
Ograničenja se odnose na obujam štete (npr. plaćaju se samo štete nastale zbog smrti ili ozljede osobe) ili na visinu (gornja granica nisko postavljena, obvezna franšiza oštećenog) ili na postupak obeštećenja (obveza fonda postoji samo ako je slučaj prijavljen nadležnim policijskim ili drugim tijelima). Osnivanje garantnog fonda propisano je i II. smjernicom Ministarskog vijeća Europske zajednice od 29. prosinca 1983. g. (n. 84/5/CEE).

Garancija za povrat avansa (engl. repayment guarantee, njem. Rückzahlungsgarantie, Anzahlungsgarantie) je bankarska garancija koju banka izdaje na zahtjev one ugovorne strane koja će od druge ugovorne strane primiti dio ugovorene cijene unaprijed, i to za slučaj da strana koja primi dio plaćanja unaprijed ne ispuni svoju obvezu, a strana koja je platila dio dužne svote unaprijed stekne pravo zahtijevati od primaoca te svote povrat unaprijed plaćenog.
U stvarnosti će se garancija za povrat avansa najčešće pojaviti uz ugovore o izvođenju investicijskih radova (gdje naručitelj u pravilu dio ugovorene cijene plaća unaprijed), uz ugovore o prodaji opreme s obročnim otplatama cijene (gdje se često ugovara obveza kupca da dio cijene plati unaprijed) i uz ugovore o prodaji robe u kojima je ugovoreno plaćanje unaprijed. I za ove garancije vrijedi sve što je općenito rečeno o bankarskim garancijama.

Garancija za ispravno funkcioniranje stvari (engl. warranty, njem. Gewährleistung, Garantie) je garancija kojom proizvođač jamči ispravno funkcioniranje stvari u određenom vremenu računajući od njezine predaje kupcu. Odgovornost za ispravno funkcioniranje stvari nastaje kad je prodavalac predao kupcu garantni list, a odnosi se samo na tzv. tehničku robu pod kojom se razumijevaju strojevi, motori u različitim aparatima i druge slične stvari. Odgovornost se sastoji u tome da se kupac, u slučaju da stvar ne funkcionira ispravno, može obratiti bilo proizvođaču bilo prodavaocu sa zahtjevom da mu stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu da drugu stvar, koja funkcionira ispravno. To se pravo može ostvarivati u garantnom roku, bez obzira na to kad se nedostatak u funkcioniranju pojavio. Kupac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen uporabe stvari dok je ona bila na popravku, odnosno do njezine zamjene.
Garancijski se rok produljuje onoliko koliko je trajao (manji) popravak stvari, a u slučaju zamjene stvari i većeg (bitnog) popravka, garancijski rok teče iznova počev od zamjene, odnosno vraćanja stvari s popravka. Ako prodavalac u razumnom roku ne popravi ili ne zamijeni stvar, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i tražiti naknadu štete. Prava kupca prema prodavaču po osnovi garancijskog lista gase se nakon isteka jedne godine računajući od dana kada je tražio od njega popravak ili zamjenu stvari.

Garancija za dobro izvršenje posla (engl. performance guarantee, njem. Erfüllungsgarantie) je izraz kojim se u pravilu označuje bankarska garancija izdana u svrhu osiguranja naplate tražbina koje naručitelj investicijske ili druge opreme ili radova veće vrijednosti može imati prema prodavaocu, odnosno izvođaču tih radova s naslova garancije za ispravno funkcioniranje prodane opreme, odnosno odgovornosti za skrivene nedostatke izvedenih radova. Ugovorom, koji je povod izdavanju garancije, u pravilu se predviđa određeni garantni rok, bilo za jedan, drugi ili oba spomenuta slučaja. Uz to se naznačuje procijenjena vrijednost mogućih nedostataka i određuje obveza prodavaoca, odnosno izvođača da u korist kupca, odnosno naručitelja pribavi bankarsku garanciju na svotu koja se najčešće određuje u postotku od ukupne vrijednosti ugovorenih radova, odnosno opreme (npr. 5%). Takva garancija u pravilu se izdaje prije primopredaje, odnosno konačnog obračuna izvedenih radova, odnosno plaćanja cjelokupne svote isporučene opreme.
Obveza prodavaoca, odnosno izvođača da pribavi takvu garanciju češće se ugovara u slučaju međunarodnih nego domaćih poslova. Također češće se u takvom slučaju ugovara pribavljanje samostalne bankarske garancije nego akcesorne bankarske garancije. Nacionalna zakonodavstva u pravilu ne uređuju ovu vrstu garancije, a običaje koji je se tiču Međunarodna trgovačka komora je kodificirala i objavila 1978. zajedno i jedinstveno s pravilima o ponudbenim garancijama i garancijama za povrat avansa u zbirci UR za ugovorne garancije (Publikacija MTK br. 325).

Garancija (engl. guarantee, njem. Garantie):
1. u širem smislu temeljno pravilo trgovačkog prava prema kojem je prenositelj obvezan pribavitelju osigurati nesmetano i u punom opsegu korištenje prava koje mu je ugovorom prenio ili stvari koje mu je predao. U užem smislu garancija je odgovornost za fizičke i pravne nedostatke (mane). Garanciju ne smijemo miješati s jamstvom. Postoje tri osnovne vrste garancije:
a) ponudbena garancija (tender guarantee),
b) avansna garancija, i
c) garancija za dobro izvršenje posla. Ove su garancije stvorene u međunarodnoj trgovačkoj praksi u vezi s investicijskim radovima, i danas su još uvijek najčešće u praksi. Postoje i razni oblici posebnih oblika garancija, npr.;
2. garancija punjenja kod ugovora o alotmanu znači obvezu putničke agencije na punjenje kapaciteta ugostitelja kako je unaprijed utvrđeno. Agencija nema pravo pravodobnim priopćavanjem, o nemogućnosti popunjavanja kapaciteta otkazati ugovor u cjelini ili djelomično. Obveza je agencije platiti ugostitelju naknadu za neiskorišteni ležaj i dan u fiksnom iznosu (obično 50-75% vrijednosti neiskorištenih usluga);
3. akcesorna garancija (nesamostalna) takva je kod koje je garancijska obveza banke ovisna o postojanju obveze temeljnog ugovora. Tu garanciju izdaje banka s naslova jamstva (bankovno jamstvo) koje je uređeno trgovačkim (ili građanskim) pravom; zapravo se tu radi o institutu jamstva, jer se banka kao jamac obvezuje vjerovniku (korisniku garancije) da će ispuniti obvezu dužnika (nalogodavca) ako to on ne učini;
4. samostalna garancija je takva kod koje banka preuzima prema korisniku garancije samostalnu obvezu koja je u odnosu na dužnikovu obvezu iz glavnog ugovora odvojena i samostalna. Na temelju samostalne garancije prema korisniku garancije, banka se obvezuje da će ispuniti ne obvezu dužnika (nalogodavca) nego svoju obvezu (bankovna garancija).

Garancija učinka (engl. performance guarantee, njem. Erfüllungsgarantie) je pojam koji se najčešće rabi za ugovornu garanciju kojom prodavalac stroja ili opreme koja treba postići određeni kvalitativni i/ili kvantitativni učinak, odnosno davalac licencije čiji predmet treba postići sličan učinak, izrijekom garantira kupcu, odnosno primatelju licencije postizanje ugovorenog učinka. Npr. prodavalac stroja za proizvodnju papirnatih vrećica garantira kupcu da prodani stroj može proizvoditi najmanje točno određen broj papirnatih vrećica tijekom neprekinutih osam sati rada, i to radeći svakog dana, uz unaprijed predviđenu najvišu dopustivu potrošnju struje, ljepila, sirovine, najveću dopustivu količinu škarta i slično.
Iako bi se odgovornost za funkcionalna svojstva mogla podvesti pod opća pravila o odgovornosti za materijalne nedostatke, te ta pravila primijeniti i na funkcionalne nedostatke, ugovaranje točnih obilježja prodane stvari ili predmeta licencije uz točno određivanje posljedica nepostojanja tih obilježja povećava sigurnost obje ugovorne strane u slučaju nepostojanja ugovorenih obilježja. Jedan mogući način ugovornog određivanja posljedica nemogućnosti stroja da postigne ugovoreni kvantitativni učinak sastoji se u naznačivanju smanjivanja cijene stroja razmjerno njegovoj nemogućnosti postizanja ugovorenog kvantitativnog učinka. Npr. ako umjesto ugovorenih 100 kom. proizvedenih papirnatih vrećica u jedan sat rada stroj postigne 90 kom. na sat, cijena se smanjuje za 10%, ako umjesto ugovorenih 100 kom. stroj postigne 80 kom., cijena se smanjuje za 20% i tako dalje.

Galopirajuća inflacija (engl. galloping inflation, njem. galoppierende Inflation) je naglo ubrzanje rasta cijena; obično uvod u hiperinflaciju.
Na osnovi iskustva, ocjenjuje se da kad inflacija jednom prijeđe prag od oko 50 posto godišnje, više nije moguće održati tu razinu inflacije stabilnom.
Naime, kod tako visoke inflacije potražnja za novcem se drastično smanjuje, te država gubi mogućnost da kreiranjem novca financira svoje rashode. Zbog toga nakon relativno kraćeg vremena dolazi do sloma monetarnog sustava, koji u pravilu završava monetarnom reformom, tj. uvođenjem nove valute.