Kapital u računovodstvenom smislu predstavlja udio u bilanci stanja koji se odnosi na sredstva primljena od investitora u razmjenu za dionice (temeljni, uplaćeni kapital), donirani kapital i zadržanu dobit.

Knjigovodstvena vrijednost je vrijednost po kojoj se imovina knjigovodstveno vodi u bilanci kompanije.

Komercijalni zapis je prenosivi, kratkoročni dužnički vrijednosni papir (dospijeća do 364 dana), izdan na ime, u nematerijaliziranom obliku. Njegovim izdavanjem, emitentu se omogućuje podmirenje kratkoročnih potreba poduzeća pa tako on izdaje tranšu zapisa koja je unutar limita uspostavljenog programa (ročnost, dospijeće i denominacija do maksimalnog ukupnog iznosa). Komercijalni zapis je najčešće neosigurani vrijednosni papir. Izdati ga može svaka pravna osoba koja donosi odluku o izdavanju komercijanog zapisa a koja sadrži ukupnu svotu na koju se izdaje zapis serije, naznaku namjene za koju se izdaje, rok otplate i visinu kamatne stope ako je predviđeno plaćanje kamata.Komercijalni zapis je i kratkoročna zadužnica poduzeća što znači da je instrument novčanog tržišta čijom prodajom poduzeće prikuplja likvidna sredstva. Kako ga izdaju poduzeća, manje je siguran instrument nego je to blagajnički zapis banaka, države ili državnih agencija.

Kvalitativni benchmarking (engl. qualitative benchmarking, qualitative analysis, njem. qualitative Analyse) je kvalitativna analiza, praksa benchmarkinga, koja slijedi kvantitativni benchmarking, odnosno mjerenje performanci. Naime, u procesu izvođenja benchmarkinga (identificiranje kompanija ili drugih organizacija koje su u nekim performancama najbolje, da bi se prema njima modelirala vlastita organizacija), nakon mjerenja performanci (kvantitativni benchmarking) slijedi praksa benchmarkinga koju nazivamo kvalitativni benchmarking (kvalitativna analiza).
Kvantitativni benchmarking obavlja se da bi se usporedili određeni kvantificirani podaci neke kompanije iz okvira vlastite industrije, ali i šire, koja postiže izvanredne rezultate, s vlastitim standardima i tako utvrdilo jaz koji između njih postoji. Taj je jaz dakle, dan u kvantitativnim veličinama, ne prikazujući, odnosno opisujući način kako ga reducirati. Zato je važna tzv. praksa benchmarkinga, odnosno kvalitativni benchmarking, koja pomaže u otklanjanju takvog jaza. Njime se uspoređuje proizvodnja, organizacija, procesi i način postupanja u poslovanju jednog vrhunskog poduzeća u odnosu na vlastito. Jednom, kada je identificirana i shvaćena praksa vrhunskog poduzeća, moguće ju je prenijeti u vlastitu organizaciju. Pri tome se benchmarking ne smije shvatiti samo kao puko prenošenje iskustava drugih, već kao osnova za unapređivanje vlastitih procesa i proizvoda i kroz to nadmašivanje konkurencije i maksimalno zadovoljavanje želja, potreba, pa i prohtjeva kupaca (korisnika, potrošača).

Kvazinovac (engl. quasi money, near money, njem. Quasigeld) su novčana sredstva koja nisu novac, ali se lako mogu pretvoriti u novac.
Najveći dio kvazinovca su štedni depoziti po viđenju, kojima se ne mogu izravno obavljati plaćanja, ali se mogu na zahtjev podignuti u gotovini ili prenijeti na žiro račun ili tekući račun.

Kvazibarter je posebna vrsta kompenzacijskih poslova u kojima se ugovara razmjena robe samo djelomično jednake vrijednosti. Preostala razlika naplaćuje se u novcu. Ispunjenja obveza ne moraju biti istodobna i simultana već se mogu ugovoriti različiti sukcesivni rokovi. Moguće je prilagoditi i ostale uvjete ispunjenja ovog ugovora pa i ukupnu vrijednost razmjene. Iako se u ugovoru utvrđuju vrste i novčana vrijednost robe svake ugovorne strane, moguće je ugovoriti posebnu klauzulu kojom se predviđa da će se nakon stvarno izvršenih isporuka obaviti konačni obračun i razlika platiti u novcu.
Ugovori o kvazi barteru sadrže i odredbe o kontroli kvalitete proizvoda, odredbe o dopuštenim odstupanjima od utvrđene količine (Soft Adjustment Clause), odredbe o bankovnim garancijama i dr. Vrijednost razmjene određuje se omjerom količina robe imajući na umu njihove vrijednosti, odnosno cijene (shadow price). U slučaju neispunjenja ugovora jedne ugovorne strane, druga strana ima pravo odmah u novcu tražiti plaćanje vrijednosti isporučene robe.

Kvanza (AON) je novčana jedinica Angole, dijeli se na 100 lueja.

Kvecal (GTQ) je novčana jedinica Gvatemale, dijeli se na 100 sentava.

Kvača je novčana jedinica Malavija (MWK) i Zambije (ZMK).

Kupovna cijena (bid) je cijena po kojoj market makeri kupuju financijske instrumente. Market useri po bidu prodaju financijske instrumente market makerima.

Kupon (engl. coupon, njem. Abschnitt) ili kuponski arak;
1. posebni dio vrijednosnog papira na temelju kojeg se njegovu zakonitom imaocu periodično isplaćuju određene svote. U tom širem smislu i obveznica sadrži kupone na temelju kojih se zakonitom imaocu isplaćuju kamate na uloženi novac. U pravilu kod obveznica kuponi glase na fiksni postotak njihove nominalne vrijednosti. U tom smislu kupon u brokerskom žargonu označava visinu ukamaćenja obveznica;
2. u dioničkim društvima isprava kojom se potvrđuje pravo na dividendu (njem. Dividendenvezugsschein, Gewinnanteilschein). Ako je kupon povezan s temeljnom ispravom, čini njezin sastavni dio i dijeli njezinu pravnu sudbinu. S prestankom dionice prestaju važiti i kuponi, makar bili i odvojeni, ako za njih u trenutku prestanka glavne isprave dividenda još nije utvrđena. Kupon se može izdati na ime i na donositelja, a tako se i prenosi, i nije li drukčije ugovoreno, pretpostavlja se da se stjecanjem dionica stječu i kuponi.

Kupnja radi pokrića (njem. Deckungskauf ) je pojam koji se rabi u vezi s kupoprodajnim ugovorima za opis takve kupnje od treće osobe, koju je izvršio savjesni kupac nakon što je prodavalac propustio izvršiti svoju obvezu predaje stvari pa je njihov kupoprodajni ugovor raskinut.
Kad je kupoprodajni ugovor – čiji predmet su stvari određene po rodu – raskinut zbog povrede od strane prodavaoca, kupac ima pravo kupiti takve stvari od treće osobe, a od bivšeg prodavaoca zahtijevati razliku između cijene koja je bila s njim ugovorena i cijene koju je platio trećoj osobi. O kupnji radi pokrića kupac je dužan obavijestiti bivšeg prodavaoca, a sama kupnja mora biti izvršena u razumnom roku i na razuman način.

Kupnja na pokus (njem. Probekauf) postoji onda kad kupoprodajni ugovor sadrži odredbu o specifičnom raskidnom uvjetu. Kupac uzima stvar kako bi utvrdio odgovara li ona njegovim željama i s pravom da je vrati poslodavaocu ako ne odgovara tim željama. Ako se to dogodi, onda je raskidni uvjet ostvaren.
Ako je stvar predana kupcu radi isprobavanja unutar određenog (ugovorenog) roka, a kupac je po isteku tog roka bez odgode ne vrati ili ne izjavi prodavaocu da odustaje od ugovora, uzet će se da je ostao pri ugovoru. Ako rok isprobavanja nije ugovoren, onda će kupac u roku utvrđenom običajem biti dužan obavijestiti prodavaoca o tome ostaje li pri ugovoru. Ako ni takvog običaja nema, onda će ovu obavijest kupac biti dužan dati u primjerenom roku koji odredi prodavalac, a inače će se smatrati da je odustao od ugovora.

Kuna (kn, HRK) je hrvatska novčana jedinica, uvedena 30. V. 1994, kada je kao stalni hrvatski novac zamijenila privremeni hrvatski dinar, koji je bio u uporabi od 1991. Dijeli se na 100 lipa.

Kumulativnost (engl. cumulative, njem. Kumulierung) u pravu znači da se moraju ispuniti sve pretpostavke zajedno za nastavak nekog odnosa, prava, zahtjeva i sl. Tako npr. kod mjenice se moraju steći svi sastojci navedeni u zakonu da bi taj vrijednosni papir bio mjenica; kod odgovornosti za štetu sve pretpostavke moraju se ispuniti kumulativno, a ako ijedna izostane, ne odgovara se za štetu.

Kruna (engl. crown, njem. Krone) je novčana jedinica Češke (koruna, CZK), Danske (krone, DKK), Estonije (kroon, EEK), Islanda (krona, ISK), Norveške (krone, NOK), Slovačke (koruna, SKK) i Švedske (krona, SEK).

Kumulativna obveza (engl. cumulative obligation, njem. Kumulativverpflichtung) je obveza u kojoj dužnik duguje više činidaba, a obveze se oslobađa ako ih sve obavi. Izvršenje može biti ugovoreno u isto doba ili sukcesivno. Posljednje će osobito doći u obzir npr. pri kupnji opreme za neku tvornicu, gdje se obično predvidi vremenski raspored isporuka pojedinih strojeva (tzv. dinamika isporuke). Dođe li do nemogućnosti ispunjenja koje od činidaba, gleda se na uzrok nemogućnosti.
Ako dužnik ne odgovara za nemogućnost ispunjenja, obveza se u pogledu činidbe gasi. Vjerovnik može tražiti ispunjenje preostalih činidaba ako mu to odgovara, a ako ne, obveza se u cijelosti gasi. Skrivi li dužnik nemogućnost ispunjenja, vjerovnik ima pravo na naknadu štete i na ispunjenje ili odustajanje od preostalih činidbi.

Krivulja prinosa (yield curve) grafički prikaz je odnosa vremena dospijeća jedne vrste financijskog instrumenta i prinosa tog instrumenta. Odnos ovih veličina označava se i pojmom – vremenska struktura kamatnih stopa. Najčešći oblici su normalna (pozitivna), inverzna (negativna) i ravna.

Krivulja potražnje (engl. demand curve, njem. Nachfragekurve) je grafički prikaz tablice, u kojoj je prikazan odnos između visine potražnje za proizvodima na tržištu i cijena po kojima se proizvodi nude. Potrošači izražavaju različitu potražnju ovisno o cijenama, prema osnovnom zakonu potražnje, da se potražnja povećava sa snižavanjem cijena, odnosno da se potražnja smanjuje s povećanjem cijena. Drugim riječima, što je niža cijena to je veća potražnja, i što je viša cijena to je manja potražnja.

Krivulja prihoda (engl. yield curve, njem. Ertragskurve) je grafički prikaz odnosa vremena dospijeća jedne vrste financijskog instrumenta i prihoda tog instrumenta, pri čemu je apscisa dospijeće, a ordinata prihod do dospijeća financijskog instrumenta. Odnos ovih veličina označava se i pojmom vremenska struktura kamatnih stopa.
Jedna krivulja prihoda odnosi se na određenu rizičnu klasu financijskog instrumenta, npr. državne obveznice ili obveznice pojedinog poduzeća. Funkcija prihoda poprima razne oblike, a neki tipični su normalna, inverzna i “jednogrba” (humped) krivulja. Oblik funkcije ovisi o ponudi i potražnji financijskih instrumenata i/ili o očekivanoj stopi inflacije.
Ponuda i potražnja ovisi o fazi poslovnog ciklusa čiji je lagirani indikator, javlja se kasnije u vremenu, kretanje kamatnih stopa. Normalna funkcija je rastuća funkcija prema kojoj dugoročni instrumenti daju veći prihod i javlja se u početku ciklusa kamatnih stopa kada se uz niske kamatne stope dugoročnim instrumentima želi odgoditi dospijeće kratkoročnih instrumenata, ili kada se u budućnosti očekuju veće stope inflacije.
“Jednogrba” krivulja se javlja u uvjetima rastućih kamatnih stopa kada dužnik ne želi preuzeti dugoročne financijske obveze uz visoke stope. Inverzna je padajuća funkcija i javlja se kada se očekuje pad stopa inflacije.

Kreditno tržište (engl. credit market, njem. Kreditmarkt) označava ponudu i potražnju kredita. Dva su osnovna načina kako se novčana sredstva unose na tržište: direktnim i indirektnim financiranjem. Direktno kreditno tržište podrazumijeva direktno financiranje na tržištu novca i tržištu kapitala. Na direktnom tržištu posluje se velikim vrijednostima i zato su transakcije ograničene na manji broj sudionika. Na indirektnom kreditnom tržištu djeluju posrednici, kao što su (u razvijenim zemljama) komercijalne banke, štedionice, osiguravajući zavodi, mirovinski fondovi.
Financijski posrednici pomažu, slično kao posrednici u prodaji proizvoda, prevladavanju neusklađenosti količine i vremena u kojemu se javljaju potrebe institucija koje žele prodati novčane vrijednosti i onih koje ih žele kupiti.

Kreditni rizik (engl. credit risk, njem. Kreditrisiko) je specifična vrsta rizika koji nastaje pri ulaganju novčanih sredstava u financijske plasmane.
Sastoji se od opasnosti da se uložena sredstva neće vratiti, da se neće vratiti u cijelosti, odnosno da se neće vratiti planiranom dinamikom. Ovaj rizik, praktički, ne postoji kod ulaganja u državne vrijednosne papire ili u bankarske depozite čiju isplatu garantira država.

Kreditni rejting (engl. credit rating, njem. Kreditwürdigkeitprüfung, Einschätzung der Kreditfähigkeit) je skup svojstava tražioca kredita, kao što su položaj, imovina, poslovi i perspektiva, na temelju koje je moguće donijeti ocjenu o njegovoj kreditnoj sposobnosti, koja se može promatrati s formalne i materijalne strane.
Formalna kreditna sposobnost odgovara pojmu poslovne sposobnosti iz građanskog i trgovačkog prava, a materijalna kreditna sposobnost procjenjuje se prema objektivnim mogućnostima da se ispune preuzete obveze. Zbog vlastite sigurnosti svaka banka ili poduzeće koje odobrava kredit pažljivo će ispitati kreditnu sposobnost svojih komitenata odnosno poslovnih partnera.
Kreditno sposobnim tražiocem kredita smatra se onaj koji osigurava vraćanje kredita u roku, koji ima ažurno i uredno knjigovodstvo, koji iskazuje svoju imovinu i obveze po stvarnoj vrijednosti i koji ima sređeno financijsko poslovanje, te odgovara uredno svojim obvezama. Ovo je osobito važno ako je riječ o poslovima kreditiranja u međunarodnoj razmjeni jer su i rizici mnogo veći. Da bi se oni maksimalno otklonili, banke i poduzeća u uvjetima nedovoljno dostupnih podataka koriste usluge banaka, komora i specijaliziranih agencija koje obavljaju posebnu službu kreditnih informacija.

Kreditni potencijal (njem. Kreditpotential der Banken) je maksimalni iznos kredita koji može odobriti banka a da pri tome bude likvidna. Zavisi s jedne strane od visine fondova banke, prikupljenih depozita i međubankarskih kredita, odnosno drugih izvora, i, s druge strane, od visine stope minimalne likvidnosti, obvezne rezerve likvidnosti, visine blagajničkih zapisa i drugih obveznih plasmana banke koje joj određuje centralna banka.
Kreditni potencijal se može promatrati kao statička kategorija (bez vremenske varijable) i kao dinamička kategorija (prisutna vremenska varijabla), zatim na razini jedne banke i na razini svih banaka. Dinamički kreditni potencijal na razini jedne banke svodi se na mikromultiplikaciju depozita i kreditnu ekspanziju dotične banke (što u literaturi nije uobičajeno).
Dinamički kreditni potencijal na razini svih banaka u sustavu svodi se na utvrđivanje učinka makrokreditne multiplikacije kao vrlo važnog elementa u koncipiranju i projiciranju monetarno-kreditnih kretanja i izboru mjera i instrumenata za njihovo ostvarenje.

Kreditni gubitak (engl. loan loss, njem. Kreditverlust) je iznos otpisa (ili smanjenja bilančne vrijednosti) ukupnih potraživanja banke od jednog zajmoprimca na teret rezervi ili kapitala banke kad nastupi problematična dužnička situacija (npr. kad dužnik prestane otplaćivati ugovorene zajmove u roku dospijeća).
Otpisom se potraživanja samo izdvajaju iz bilance banke, a banka ih dalje samostalno regulira nagodbom s dužnikom ili sudskim sporom.

Kreditna osiguranja (engl. credit insurance, njem. Kreditversicherung) su osiguranja kojim se osigurava potraživanje vjerovnika od dužnika. Vjerovnik (osiguranik) ima pravo naknade štete prema uvjetima ugovora o osiguranju ako nije bio u mogućnosti naplatiti svoje potraživanje zbog nastanka određenog rizika.
Stručno-tehnički kreditna osiguranja dijele se u tri kategorije: kreditna osiguranja u užem smislu ili delkredere (sklapa ih vjerovnik); kaucijska ili garancijska (sklapa ih dužnik) i osiguranja povjerenja ili osiguranja od prevare (sklapaju ih bilo dužnik, bilo vjerovnik).

Kreditna sposobnost (engl. credit rating, njem. Kreditklasse, Kreditgrad) je karakteristike dužnika prema kojima kreditor procjenjuje hoće li mu odobreni kredit biti otplaćen u skladu s ugovorom. Do ocjene kreditne sposobnosti zajmotražioca banke dolaze na temelju posebne analize prethodnih kreditnih odnosa banke i zajmotražioca, kao i na temelju svih informacija o tražiocu kredita.
Pri emisiji dužničkih vrijednosnih papira emitenti (zajmotražioci) obično sami pružaju dokaze vlastite kreditne sposobnosti jer je to element konkurentske prednosti i utječe na uspjeh emisije zadužnica. Kreditnu sposobnost pojedine zemlje procjenjuju i javno obznanjuju međunarodne financijske organizacije, banke i organizacije specijalizirane za analize i informacije o kreditnoj sposobnosti.

Kreditna kartica (engl. credit card, njem. Kreditkarte) je instrument bezgotovinskog platnog prometa koji služi i kao pogodno sredstvo kratkoročnog potrošačkog kreditiranja. Temelj izdavanja kartice je pokriće na računu, odobreni kredit ili bonitet korisnika kartice.
Vlasnik kartice je izdatnik, a korisniku se daje na upotrebu. Izdatnik kartice ima koristi od članarina i upisnina, provizije prodajnih mjesta, obrtaja novčanih sredstava ili kamata na odobreni kredit. Interes prodajnog mjesta je u pridobivanju kupaca dobre platežne moći i u povećanom prometu. Korisnik kartice stječe sigurnost i kredit.
Kreditne kartice pojavile su se prije Drugog svjetskog rata u SAD, nakon rata širi se njihova primjena na teritorij cijelih SAD, a do ekspanzije dolazi s kompjutorskom revolucijom koja radikalno snižava troškove operacija s kreditnim karticama. Tada se, kasnih šezdesetih, u poslovanje s karticama uključuju i banke. Pionirsku ulogu imala je kartica Diners Club, nešto kasnije American Express i Carte Blanche, a poznate bankarske kartice su BankAmericard (danas VISA) i Mastercard.
Danas u SAD egzistira 350 milijuna kartica. Izuzetnom uspjehu kartica doprinosi i to da se kartica prihvaća šire od čeka, da široka javnost lakše dolazi do kredita, kao i inovacije u sustavu plaćanja.
Debitne kartice na osnovi pokrića na računu, uključene su u posebne sustave plaćanja u kojima se izravnom terminalskom vezom prodajnog mjesta i računala banke automatski obavljaju plaćanja i prebacuju sredstva s računa kupca (banke) na račun prodajnog mjesta. Takvi su npr. sustavi POS (point-of-sale – prodajno mjesto). Kartice u upotrebi u nas izdaju se na temelju ugovora o franšizingu s inozemnim vlasnicima, a sve osim VISA-e i Diners Club kartice Zagrebačke banke, koje su debitne i izdaju se na osnovi depozita, osnivaju se na provjeri boniteta korisnika.
U zadnje vrijeme naša poduzeća počinju izdavati i vlastite kartice. Upotreba kartica (debitnih, kreditnih i kartica s odgođenim plaćanjem) toliko je raširena da se shvaćaju kao “plastični novac” iako to, unatoč mnogim sličnostima, ipak nisu.

Konverzija (engl. conversion, njem. Umwandlung, Konvertierung) je brza promjena stava prema nekoj pojavi, spremnost prihvaćanja novog proizvoda. U proizvodnji konverzija je postupak usavršavanja proizvoda za ispunjenje novih zadaća, u novim proizvodnim procesima.

Konverzija vrijednosnih papira je postupak zamjene vrijednosnih papira za druge vrste vrijednosnih papira ili za iste vrijednosne papire drugih emisija, odnosno serija. Npr. konverzija Plivinih dionica PLVA-R-A koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi u Plivine dionice koje kotiraju u Londonu – Pliva GDR.

Konzervativni investitor (engl. conservative investor, njem. vorsichtiger Investor);
1. osoba – financijski investitor – koja u politici portfelja svoje imovine preferira sigurna ulaganja, a sigurnosti se daje prioritet pred ostalim alternativama. Sigurna su ulaganja sa dna tzv. financijske piramide: depoziti kod banaka, državni vrijednosni papiri, obligacije tvrtki dobrog boniteta (blue chip) i slično;
2. individualni investitor starije dobit koji pri ulaganjima izbjegava rizik.

Konzola (engl. consol, nonmaturing bond, perpetual bond) je obveznica bez utvrđenog datuma dospijeća, bez povrata glavnice i s “vječitim” fiksnim kuponskim isplatama prinosa.
U američkoj praksi se rijetko pojavljuje, a u V. Britaniji češće jer ih izdaje britansko ministarstvo financija. Na eurotržištu poznate su kao perpetuelne (vječite) note.
Prve konzole izdane su u V. Britaniji za financiranje rata protiv Napoleona početkom 19. stoljeća, a njima se i danas trži na sekundarnom tržištu. Smatra se da bi državni dug, s obzirom na njegovo stalno uvećavanje i servisiranje starih obveza iz novog zaduživanja, valjalo financirati ovakvim tipom zadužnica, umjesto da se taj dug obavlja stalnim emisijama novim serijama zadužnica. Ostali nazivi: anuity bond, perpetual note, nonmaturing bond.

Korelacija (engl. correlation, njem. Korrelation) je statistička povezanost dviju ili više varijabli. Skup metoda kojima se mjeri stupanj jakosti statističkih veza zove se korelacijska analiza, a normirani pokazatelji korelacije koeficijenti korelacije. Ako se između dviju varijabli pretpostavlja postojanje linearne statističke veze, tada se jakost i smjer veze mjeri koeficijentom linearne korelacije r (–1 ≤ r ≤ 1). Promatrane varijable su pozitivno korelirane ako je porast jedne praćen porastom druge i obratno, a negativno korelirane ako se varijable ne mijenjaju u istom smjeru. Korelacija (pozitivna, negativna) je to jača što je r bliži ? 1. Među promatranim varijablama postoji negativna, odnosno pozitivna funkcionalna (egzaktna, deterministička) veza ako je r=-1 ili r=1, a ako je r=0 promatrane su varijable međusobno nekorelirane.
Pretpostavi li se da je veza između zavisne varijable i odabranog skupa od p, (p ≥ 2) nezavisnih varijabli linearna (tj. da se njihov odnos može opisati modelom višestruke linearne regresije), računaju se sljedeći pokazatelji korelacije:
1. koeficijent višestruke linearne korelacije R, (0 ≤ R ≤ 1) koji mjeri jakost veze između zavisne varijable i odabranog skupa nezavisnih varijabli, a izražava čvršću vezu što je bliži 1.
O smjeru veze ne može se govoriti jer povezanost zavisne varijable s pojedinim nezavisnim varijablama ne mora biti istog smjera;
2. koeficijent parcijalne korelacije koji je pokazatelj smjera i jakosti linearne veze između zavisne i odabrane nezavisne varijable u modelu višestruke linearne regresije u kome je utjecaj ostalih nezavisnih varijabli isključen tako da ih se drži konstantnim;
3. korelacijska matrica (simetrična, kvadratna matrica) koja kao elemente sadrži koeficijente linearne korelacije između parova varijabli uključenih u model. Sadrži li model pored zavisne i p nezavisnih varijabli, ta je matrica dimenzije p+1.
Jakost krivolinijske veze između dviju varijabli izražava se koeficijentom krivolinijske korelacije ?, (0 ≤ ? ≤ 1). Korelacija između dviju redosljednih (ili numeričkih) varijabli mjeri se Spearmanovim koeficijentom korelacije ranga koji se tumači na isti način kao koeficijent linearne korelacije, a jakost višestruke korelacijske veze između redosljednih varijabli izražava se pomoću Kendallova koeficijenta korelacije ranga, koji poprima vrijednosti između 0 i 1, a izražava jaču vezu što je bliži jedinici.

Konzorcijski kredit (engl. syndicate credit, participating loan, njem. Konsortialkredit) je kredit koji korisniku odobrava konzorcij, a temelji se na konzorcijskom ugovoru koji sklapaju konzorati (banke i druge financijske institucije udružene u konzorcij) s jedne, i konzorcij i dužnik s druge strane. Nije riječ o posebnoj vrsti kredita, već je njegova specifičnost u tome što ga ne odobrava jedan nego više kreditora, odnosno konzorata udruženih u konzorcij, pa mu otuda i ime.
Ovakav kredit se javlja kad je posrijedi financiranje veće transakcije, velikog projekta ili čitavih razvojnih programa. Prilikom njegova odobravanja uobičajeno je da se određena banka zadužuje za odobravanje i praćenje kredita u ime ostalih, a ostale banke preuzimaju na sebe (ne isključujući pritom i spomenutu banku) dužnost davanja ugovorene svote kredita na dispoziciju preko opunomoćene banke (tzv. gestora). Ugovor o konzorcijskom kreditu sadrži: ukupnu visinu kredita, visinu udjela pojedinih konzorata u ukupnoj svoti, rok, način osiguranja, visinu kamatne stope i proviziju.
Može se javiti u obliku eskontnog kredita, lombardnog kredita ili najčešće kredita po tekućem računu, ali i kao hipotekarni i investicijski kredit ukoliko je riječ o dugoročnom kreditu što ga je odobrio dugoročni konzorcij. Jednokratno kratkoročno konzorcijsko kreditiranje zbog kojeg se npr. i sam kratkoročni konzorcij osniva pretpostavlja da tražilac kredita već otprije ima poslovne veze s nekoliko banaka, da je posrijedi velik iznos kredita i da je riječ o poslu za čije se izvođenje zahtijeva kredit kod kojeg bi rizik mogao biti prevelik za jednu banku.
Konzorcijski kredit se koristi i među bankama u vrijeme stanovitih bankovnih kriza, kad likvidne banke nastoje svojim zajedničkim kreditima otkloniti stečaj ili likvidaciju neke nelikvidne a inače solventne banke.
Konzorcijsko kreditiranje u najnovije vrijeme sve je popularnije u području izvoznog kreditiranja kod kojeg se kao kreditori javljaju multinacionalne kompanije, banke, razvojne bankarske organizacije i specijalizirane agencije. U okviru ovih kredita kreira se komponirana struktura izvozne podrške, promocije i financiranja koja je povoljna za izvoz novih tehnologija, krupne opreme i međunarodno projektno financiranje.

Konzorcij (engl. consortium, njem. Konsortium) je poseban oblik udruživanja društava i/ili banaka i drugih organizacija radi zajedničkog financiranja određenog većeg posla, za čije financiranje pojedinačno nije zainteresiran ni jedan od partnera.
U konzorcij banaka udružuju se dvije ili više banaka, najčešće radi ostvarivanja ambicioznih razvojnih programa, radi podjele rizika u velikim financijskim projektima ili iz nekih drugih razloga. Konzorcij osnivaju i velika društva, redovito radi zajedničkog izvođača investicijskih radova u zemlji i inozemstvu. Konzorcij je u pravu međunarodnih investicijskih radova ugovorno udruživanje dva ili više izvođača koji se obvezuju investitoru da će zajednički izgraditi određeni objekt i/ili isporučiti određenu opremu. Članovi konzorcija redovito preuzimaju u odnosu na investitora solidarnu odgovornost za uredno ispunjenje svih ugovornih obveza.
U konzorciju obično se sporazumno jedan od članova odredi kao vodeći (čelni), koji ovisno o ovlastima nastupa u ime ostalih prema trećima. Članovi konzorcija sklapaju konzorcijalni ugovor u kojem uređuju svoja prava i obveze u pogledu međusobne podjele rada i isporuka, rokova izvođenja radova, odnosno isporuka opreme, cijena, koordinacije u izvođenju radova, međusobne odgovornosti za neizvršenje, odnosno neuredno izvršenje svojih obveza, regresna prava itd. Bitno je da udruživanjem u konzorcije ne nastaje nova pravna osoba i da konzorcij prestaje nakon okončanja svih ugovorenih radova. Nije li što drukčije predviđeno, na konzorcij se primjenjuju pravila o ortaštvu.

Korespondent (engl. correspondent, njem. Korrespondent) je korespondentska banka, inozemna banka preko koje domaća banka obavlja međunarodna plaćanja i druge financijske operacije.
Ako se plaćanja obavljaju preko međusobno otvorenih tekućih računa (kontokorenta) radi se o direktnim korespondentima, a ako se kreditne i druge operacije obavljaju na temelju posebnih sporazuma, tada se radi o indirektnim korespondentima. Ponekad se banke s međusobno otvorenim računima nazivaju kontokorentnim, a one ostale korespondentskim bankama.

Korporacija (engl. corporation, njem. Körperschaft, Kapitalgesellschaft, Aktiengesellschaft, Handelsgesellschaft, Korporation) je najrazvijeniji oblik kapitalističkog poduzeća. Jedan od pravnih oblika trgovačkih društava; ima brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike trgovačkih društava. Korporacija je uspjela otkloniti sve slabosti ortačkih društava, posebno one koje se odnose na rizik, budući da u slučaju bankrota korporacije vlasnik dionica gubi samo ono što je uložio u dionice.
Korporacija je društvo kapitala, koje do sredstava za osnivanje i poslovanje dolazi izdavanjem dionica. Novčani iznos potreban za osnivanje i rad korporacije zove se osnovna glavnica, koja se dijeli na određeni broj dionica. Dionice se nalaze u rukama dioničara, vlasnika korporacije. Korporacije se najčešće osnivaju kao dionička društva. U gigantskim korporacijama broj dioničara se penje na stotine tisuća pa, u nekim slučajevima, i više od milijuna. Korporacija je jedan od najsavršenijih načina prikupljanja kapitala, posebno u onim djelatnostima u kojima priroda procesa proizvodnje zahtijeva velik novac. Korporacije imaju složenu organizacijsku strukturu, s većim brojem poduzeća (kćeri) u svom sastavu.
Osnovni je kriterij upravljanja korporacijskim poduzećima u njezinu sastavu posredstvom većinskog vlasništva nad dionicama tih poduzeća. Velike korporacije, s obzirom na složenost svoje strukture, pristupaju procesima divizionalizacije organizacijske strukture i decentralizacije rukovođenja, te formiranju relativno autonomnih jedinica po djelatnostima, profitnim centrima i strateškim poslovnim jedinicama, kako bi izbjegli njihovu veliku tromost i poticali prilagođavanje zahtjevima okoline u kojoj djeluju. Korporacije imaju, posebno one najveće, na stotine pa i više lokalnih kompanija, širom svijeta. Sve se te lokalne kompanije objedinjavaju u manji ili veći broj poslovnih područja, odnosno programa. Jedno poslovno područje odnosno program može objediniti veći broj tvornica iz različitih zemalja koje po srodnosti spadaju u određeno poslovno područje.
Najvažniji organi upravljanja korporacijom jesu skupština i upravni odbor, dok korporacijom rukovode predsjedajući upravnog odbora i predsjednik kompanije. Korporacije su veoma elastične, naročito nakon što uvedu organizaciju poduzeća prema načelu konfederacije ili mreže poduzetnika. Lakše se preorijentiraju s jedne investicije na drugu, a ako su uspješne, vrlo lako dolaze do dodatnog kapitala (novom emisijom dionica), a njihova elastičnost ogleda se i u tome što lako mogu smijeniti menedžment, kao što se i vlasnici sami lako mijenjaju, kupnjom odnosno prodajom dionica na burzi vrijednosnih papira.
U korporacijama se sve više razvija unutarnje poduzetništvo (intrapoduzetništvo) – proces formiranja malih, relativno autonomnih poduzeća, odnosno jedinica u okviru korporacije kojima se dodjeljuju potrebna sredstva, ljudi i organizacijska samostalnost da bi svi pojedinci koji imaju poduzetničke ideje, talent i sposobnost, a u velikim sustavima su sputani, mogli realizirati te svoje ideje, otvaranjem novih tvrtki u okvirima postojećeg poduzeća. Na taj način korporacija može sačuvati najtalentiranije i najkreativnije ljude, a također može i ravnopravno konkurirati u pogledu poduzetništva i inovativnosti malih poduzetničkim tvrtkama. Korporacije imaju i stanovite slabosti. U samoj osnovi korporacije nalazi se konflikt između onih koji snose rizik (dioničara) i onih koji tim rizikom upravljaju (menedžera). Korporacije čine veoma mali postotak od ukupnog broja poduzeća u privredi neke zemlje, ali po svom ekonomskom potencijalu, proizvodnji i broju zaposlenih one su nosivi dio privrede svake razvijene zemlje. Korporacije se dijele na privatne i javne.

Korespondentna banka (engl. correspondent bank, njem. Korrespondenzbank, fr. banque correspondant), depozitna banka za drugu banku (najčešće u drugoj zemlji); vodi takvoj banci ili kod nje ima otvorene račune u domicilnoj ili drugoj valuti, te za račun banke depozitara pruža sve uobičajene bankarske usluge na području na kojem posluje.
U širem smislu riječi, korespondentska banka je svaka ona s kojom druga banka izvrši razmjenu tzv. kontrolnih dokumenata (popis ovlaštenih potpisnika, teleks i/ili SWIFT ključ, tarife naknada za usluge, godišnje izvještaje, agency agreement i sl.).
Često se banke s međusobno otvorenim računima (“nostro” i “loro” konta) nazivaju direktnim korespondentima, a ostale indirektnim ili se nazivaju prvoklasnim korespondentima, korespondentima druge klase, itd.

Korporacijski vrijednosni papiri (engl. corporate securities, njem. Korporationswertpapiere) su vrsta vrijednosnih papira koji daju članska prava u trgovačkom društvu. To su dionice, zamjenjive (konvertibilne) obveznice, obveznice s promjenjivom kamatom, užitnice.
Zajedničke značajke korporacijskih vrijednosnih papira sastoje se u tome što je u njima zapisano pravo potraživati od trgovačkog društva novčane svote koje u pravilu zavise od uspješnosti poslovanja društva. Usto, ti papiri mogu davati i neka druga prava (npr. zamjenjive obveznice, na zamjenu za dionice), i to ne samo imovinska već i osobna prava.

Korupcija (lat. cum: sa + rumpere: kidanje) je nepoželjna društvena pojava koja dovodi do slabljenja povjerenja građana u rad uprave kao i slabljenja povjerenja građana u zakone i vlast. Opravdano se smatra da je korupcija kao pojava stara kao državno organiziranje ljudskih zajednica, da je riječ o povijesnom, tradicionalnom psihološkom, sociološkom, gospodarskom, političkom, pravnom, nacionalnom i međunarodnom fenomenu i problemu, ali još uvijek ne postoji suglasje oko jedinstvene definicije suvremene korupcije.
Nesporne su samo bitne odrednice toga pojma koje se uglavnom svode na poduzimanje nedopuštenih oblika utjecaja u obnašanju državnih, javnih, gospodarskih i drugih dužnosti i poslova radi ostvarivanja određenih materijalnih probitaka ili koristi. Takvim postupcima, najčešće na štetu službe i javnoga interesa, ugrožava se funkcioniranje načela vladavine prava koje se manifestira kao jednakost svih pred zakonom i temelja funkcioniranja pravne države. Korupcija djeluje protiv zakonitosti postupanja u svim područjima društvene aktivnosti i uzrokuje destrukciju povjerenja u postojanje pravne i socijalne države. Tamo gdje djeluje korupcija nema povjerenja u ostvarivanje prava i sloboda zajamčenih ustavom i zakonima.
Korupciji i jest cilj ostvariti neka prava ili interese za koje određena osoba ili skupina nema zakonske mogućnosti ili ostvariti prava i interese za koje ima zakonske mogućnosti, ali na način koji stvara privilegiran položaj u odnosu na prava i interese drugih koji imaju iste zakonske mogućnosti za njihovo ostvarenje. Najšire određenje pojma korupcije je da je riječ o svakoj zlouporabi javnih ovlasti radi ostvarenja privatnih probitaka osobe koja obavlja javnu službu.

Kratkoročne obveze (engl. short-term liabilities, njem. kurzfristige Verbindlichkeiten) su obveze poduzeća čiji je rok dospijeća kraći od jedne godine. Evidentiraju se u pasivi bilance stanja. U tekuće obveze ubrajamo: obveze po osnovi emitiranja vrijednosnih papira s rokom dospijeća do jedne godine, obveze prema dobavljačima, obveze za primljene avanse, kratkoročne obveze za primljene depozite i kaucije, obveze po kratkoročnim kreditima, obveze prema radnicima i sl.

Kotacija (engl. quote, admission, listing, njem. Notierung):
1. registracija (uvrštenje, dozvola) vrijednosnih papira na burzi radi službene trgovine;
2. prikaz najviše cijene koju je kupac spreman platiti (engl. bid) i najniže cijene po kojoj je prodavalac spreman prodati (engl. ask) određeni vrijednosni papir koji je uvršten na burzu.
U uobičajenim izvještajima s burzi navode se uz “bid” i “ask” cijene i ukupna vrijednost prometa, cijena po kojoj je ostvarena zadnja kupovina toga dana i promjena u odnosu na prethodni dan.

Kreditna bilanca (engl. credit balance, njem. Habensaldo, Aktivsaldo) je kategorija bilance u bankarstvu u kojoj se daju pregledi stanja aktive, obveza i kapitala ili fondova. Opći koncept bilance temelji se na prikazivanju poznatih identiteta tokova (aktive, pasive i fondova), tokova i funkcionalne relacije u njihovu formiranju, a specifičnost bankovnih bilanci sastoji se u iskazivanju tokova i strukture kreditnih plasmana, kreiranja novčane mase i povećanju obujma depozita.
Kreditna bilanca predstavlja projekciju angažiranja sredstava kreditnog potencijala na strani aktive bilance i projekciju pojedinih oblika izvora sredstava kreditnog potencijala na strani pasive bilance. Tako sastavljen pregled na strani aktive iskazuje sve kredite i ostala ulaganja (u zlato, devize, vrijednosne papire i dr.), a na strani pasive sredstava za te kredite i za ostala ulaganja.
Krediti se u ovoj bilanci raščlanjuju po vrstama (namjenama), a i sredstva za njih se prema tome raščlanjuju prema njihovim izvorima, da bi se vidjelo koliko proistječu iz različitih fondova, iz obveza poduzeća po deviznim računima, iz inozemstva, iz obveza po viđenju (od poduzeća, stanovništva, države, društvenih organizacija i ostalih obveza), i emisije novca.
Ukupna bilanca svih plasiranih izvora (pasiva) i plasmana (aktiva) osnova je bančine poslovne politike i osnovni pokazatelj materijalnog poslovanja. Preko praćenja bilančnih pozicija ocjenjuju se razmjeri potencijalnih rizika, likvidnosti i solventnosti i stupanj intermedijacije banke na financijskom tržištu zemlje. I kontrola funkcija banke u potpunosti se temelji na praćenju bilance, a i nadzorna i kontrolna funkcija državnih institucija u velikoj se mjeri oslanja na analizu bilančnih pregleda banaka.
Bilance se mogu promatrati na razini jedne banke, sistema poslovnih banaka i bankarskog sektora. Pouzdane i usporedive bilance su važni izvor informiranja i osnova za donošenje bitnih mikroekonomskih i makroekonomskih financijskih odluka. Posljednjih godina razvijene se zemlje zalažu za unifikaciju bilančne metodologije, radi formiranja informacijskih sistema i jačanja integracijskih veza.

Kredit za premošćivanje (engl. bridge loan, gap financing, bridging loan, njem. Überbrückungskredit, Zwischenfinanzierung) je uobičajena vrsta poslovnog kredita kojim se kratkoročno premošćuje razdoblje do definitivnog dogovora ili odobravanja srednjoročnog kredita, do ostvarenja priljeva po ugovoru koji je u postupku realizacije, do definitivne prodaje nekretnine i sličnog posla kojim će se izvjesno ostvariti priljev novčanih sredstava.
Najčešće se tim pojmom označava kredit banke kojim ona dužniku osigurava novčana sredstva za ostvarenje neke poslovne transakcije, a vraćanje kredita pritom je osigurano iz priljeva prema tom istom ili prema nekom drugom, točno određenom poslu za koji već, u pravilu, postoji sklopljen ugovor.
Namjena odobrenog kredita i izvor iz kojeg će se vraćati povezani su ali su potrebe financiranja i priljev vremenski neusklađeni pa to razdoblje treba premostiti. Otuda i ime bridge loan (bridge – most). Primjer: Poduzeće ima zaključen ugovor na 2 milijuna za izvršenje nekog posla ali mu je potreban 1 milijun za realizaciju tog posla. Taj milijun odobrava mu se kao bridge loan, a njegovo vraćanje osigurano je ugovorom koji obećava spomenuti priljev od 2 milijuna.
Tipični kredit za premošćivanje je i slučaj prodaje i istovremene kupovine nove kuće, kada redovito nastaje vremenski razmak između čina prodaje prve i kupnje druge kuće. Iznos kredita odobrenog za kupnju nove kuće ograničen je na visinu iznosa koji se na tržištu može dobiti za prodanu kuću.

Kredit (engl. credit, njem. Guthaben, Kredit, lat. creditum) je ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu – kamatu.
Općenito: pojam obuhvaća profesionalne novčane bankovne kredite, pozajmljivanje imovine u bilo kojem obliku, dužničke vrijednosne papire – obveznice, note, blagajničke zapise, komercijalne zapise…, nenovčane kredite u obliku akcepata, avala i sl. kreditna pisma, stand-by sporazume, “otvorene račune”, međusobne poslovne aranžmane poduzeća s prodajom robe, usluga i izvođenja radova uz odgođenu naplatu, potrošačke kredite, izvoz robe s naplatom preko 60 (90) dana i sl.
Uobičajene vrste: robni i novčani (prema predmetu kreditiranja), bankovni i komercijalni (prema subjektima), kratkoročni i dugoročni (prema roku, odnosno ekonomskoj funkciji), proizvođački i potrošački (prema svrsi), krediti za obrtna sredstva i investicijski (prema namjeni), otvoreni i pokriveni (prema osiguranju), tuzemni i inozemni (prema domicilu) i sl. Osim standardnih kreditnih oblika, primjenjuje se i mnoštvo složenih kreditnih konstrukcija, kao i brojni varijeteti dužničkih vrijednosnih papira.

Kredibilnost (engl. credibility, njem. Glaubwürdigkeit) je kreditna sposobnost zajmoprimaoca. Pod kreditnom sposobnosti podrazumijeva se sposobnost zajmoprimaoca da u određenom roku vrati zajmodavaocu odobrena sredstva uz ugovorenu kamatu. Ocjena kredibilnosti tražioca zajma je pretpostavka bez koje nije moguće odobravanje kredita zajmoprimaocu. Postoji formalna i materijalna kreditna sposobnost. Formalno je uvažavanje vrijedećih pravnih propisa kojima se utvrđuju uvjeti koje zajmoprimalac mora ispuniti da bi mogao sklopiti kreditni ugovor i preuzeti odgovarajuće obveze.
Materijalna kreditna sposobnost podrazumijeva garanciju da položaj i imovno stanje zajmoprimaoca omogućavaju ispunjenje njegovih preuzetih obveza. Kredibilnost ujedno označava i stupanj povjerenja za izvršenje preuzetih obveza.

Kratkotrajna imovina (engl. short-term assets) je oblik imovine poduzeća s rokom unovčivosti do godine dana. Kapital investiran u tu vrstu imovine neprekidno mijenja svoj oblik: raspoloživa platežna sredstva koriste se za kupovinu sirovina i isplatu plaća, sirovine postaju o procesu proizvodnje poluproizvodi i gotovi proizvodi; prodajom gotovih proizvoda nastaju potraživanja i ona se konačno pretvaraju u gotovinu na računu i u blagajni.
Osnovne skupine kratkotrajne imovine jesu:
1. zalihe: sirovine i materijal, proizvodnja u toku (nedovršena proizvodnja i poluproizvodi), trgovačka roba, gotovi proizvodi, predujmovi;
2. potraživanja: potraživanja od povezanih poduzeća, potraživanja od kupaca, potraživanja za više plaćene svote po osnovi dobiti, potraživanja od zaposlenih, potraživanja od države i drugih institucija, ostala potraživanja;
3. financijska imovina: udjeli (dionice) u povezanim poduzećima, zajmovi povezanim poduzećima, vrijednosni papiri, dani krediti; depoziti i kaucije, otkup vlastitih dionica, ostala kratkoročna ulaganja;
4. novac u banci i blagajni.

Komisiona prodaja (engl. commission sale, njem. Kommissionshandel) je jedan od načina prodaje u kojem sudjeluju komisionar s jedne i njegov komitent s druge strane. Komisionar je posrednik koji radi u svoje ime ali za račun komitenta koji je ili proizvođač ili vlasnik robe. Naknada komisionaru je provizija od prodane robe koju on mora prodati “pažnjom dobrog privrednika”.
Za svaki komisioni posao sklapa se ugovor. Na osnovi tog ugovora komisionar dobiva nalog za prodaju određene robe, odnosno upute imperativne ili indikativne prirode. Komisioni nalog može biti tržišni ili fiksni. Tržišni je onda kada treba kupiti ili prodati robu po optimalnim uvjetima i to obvezuje komitenta, a fiksni je onda kada dobiva fiksne uvjete od kojih ne smije odstupiti jer onda razlika pada na njegov teret. Komisioni nalog može biti i ad hoc nalog (od slučaja do slučaja). Komisionu prodaju pretežno provode specijalizirana poduzeća, stručno osposobljena za pojedine vrste poslova, odnosno robe, a s nedostatnim vlastitim kapitalom.

Komisijska mjenica (engl. commission bill, njem. Kommisionstratte) ili komisijska trata je posebna podvrsta trasirane mjenice koju izdaje trasant u svojstvu komisionara za račun treće osobe, njom se komisionar obvezuje mjenično kao izdavalac (trasant) iako je izdaje na račun drugoga. Interni odnos između njega i komitenata uređuje se komisijskim ugovorom.

Komisija za vrijednosne papire (CROSEC) regulatorna je i nadzorna institucija hrvatskog tržišta kapitala. Komisija nadzire izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima na Zagrebačkoj burzi i Varaždinskoj burzi te se brine o cjelokupnom uređenju i razvoju hrvatskog tržišta kapitala.

Kompozicija (engl. composition, njem. Vergleich, Vergleichsvereinbarung, fr. entente) je sporazum između insolventnog dužnika i svih njegovih vjerovnika kojim vjerovnici prihvaćaju kao potpuno namirenje dospjelih dugova iznos manji od onoga koji je dospio, odnosno koji dospijeva za određeno vrijeme.
Voluntaristička metoda stečaja, odnosno rješavanja financijske krize poduzeća usmjerena na ozdravljenje insolventnog dužnika. Provodi se najčešće pod pokroviteljstvom specijaliziranih asocijacija financijskih stručnjaka kako bi se povećao stupanj povjerenja sudionika u fer provođenje takvog postupka.
Zbog informalnosti provođenja postupka kompozicije ona je jeftinija od legalnog postupka reorganizacije dugova poduzeća u krizi jer su izbjegnuti razni administrativno-sudski troškovi. Kompozicija označava također i određenu proporciju dugova koja se prihvaća kao njihovo potpuno podmirenje. Razlikuje se od akorda koji predstavlja sporazum između dužnika i pojedinačnog vjerovnika.

Kompenzacijski poslovi (engl. compensation trade, njem. Kompensationsgeschäfte) je generični pojam koji obuhvaća više vrsta pravno tehnički različitih vrsta ugovora.
Zajedničko je obilježje kompenzacijskih poslova to da se radi o ugovorenoj praksi vezivanja uvoza robe za izvoz robe koja se ne plaća u novcu. Riječ je o razvijenoj praksi razmjene, trgovine bez naknada u novcu.
Takvi poslovi razvili su se u trgovini sa zemljama koje nisu imale dovoljno konvertibilnih sredstava plaćanja. I zemlje razvijenih gospodarstava i konvertibilnih nacionalnih valuta primjenjuju neki oblik kompenzacije kako bi potakle izvoz domaćih proizvoda.

Kompenzacija (engl. compensation, set off, njem. Kompensation, Aufrechnung) ili prijeboj je prestanak obveze obračunavanja protutražbine s tražbinom. Dužnikova će obveza prestati prijebojem samo ako je dužnikova protutražbina po visini jednaka vjerovnikovoj tražbini. Ako su međusobne tražbine nejednake, prijebojem prestaje ona koja je manja, dok razliku vjerovnik ima pravo zahtijevati, a dužnik podmiriti. Do prijeboja može doći na osnovi ugovora, na osnovi zakona ili po samom zakonu (ex lege). U skladu s tim osnovama, razlikuju se sporazumni prijeboj, jednostrani prijeboj i prijeboj po samom zakonu.
Sporazumni ili dobrovoljni prijeboj zasniva se na sporazumu ugovornih strana da svoje međusobne tražbine prebiju, odnosno kompenziraju. Još se naziva i ugovornim prijebojem ili ugovornom kompenzacijom.
Jednostrani prijeboj nastaje izjavom volje jedne strane nakon što su ispunjene zakonom predviđene pretpostavke. Te su pretpostavke uzajamnost, dospjelost, istovrsnost i utuživost tražbine. Prijeboj po samom zakonu (ex lege) nastupa izravno po samom zakonu, a volja stranaka je irelevantna. Naše ga pravo ne poznaje.
Tražbine koje potječu iz određenih u našem zakonodavstvu taksativno navedenih obveznopravnih odnosa ne mogu prestati prijebojem. To su:
1. tražbine koje se ne mogu zaplijeniti odnosno prisilno izvršiti, kao npr. socijalne pomoći, stipendije, naknade zbog tjelesnog oštećenja i dr.;
2. tražbine nastale namjernim uzrokovanjem štete;
3. tražbine stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku dane na čuvanje ili posudbu ili ih je dužnik bespravno oduzeo, odnosno zadržao;
4. tražbine naknade štete, nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti i tražbine na osnovi zakonske obveze uzdržavanja.
Motiv za isključenje prijeboja kod navedenih slučajeva nalazi se u zaštiti materijalne egzistencije vjerovnika i onemogućavanja nedopuštenih ponašanja dužnika.

Konačni gubitak financijskih sredstava se nadoknađuje kod svih vrsta osiguranja kredita, domaćih i izvoznih. To je gubitak financijskih sredstva osiguranika zbog insolventnosti dužnika, a nastaje stečajem, nagodbom izvan stečaja, izvansudskom nagodbom sa svim vjerovnicima, mogućnošću naplate prisilnim izvršenjem, prisilnih mjera države kupca zbog kojih izvoznik nije u mogućnosti naplatiti potraživanje duže vrijeme.
Konačni financijski gubici razlikuju se prema tome u kojoj fazi postojanja kredita dolazi do insolventnosti dužnika:
1. od početka proizvodnje do slanja robe kupcu, ako je kreditno osiguran od početka proizvodnje pa do isporuke robe kupcu. Financijski gubitak koji se naknađuje u ovom slučaju sadržava stvarne izdatke koje je proizvođač (prodavalac) imao u vezi s naručenom robom, ali ne i prodajnu cijenu (dakle, samo stvarna šteta, a ne i izgubljena zarada);
2. od slanja do preuzimanja robe. Pokriveni su gubici koji nastanu od trenutka opreme robe kupcu pa do časa njezine isporuke – osiguranje naplate prema uvjetima “uz otkup dokumenta”. U trenutku nastanka rizika roba je u rukama izvoznika, pa je može prodati drugom kupcu. Kao konačni gubitak naknađuje se samo stvarni gubitak zbog preprodaje robe drugom kupcu;
3. nakon preuzimanja robe od strane kupca.
Ako do insolventnosti kupca, odnosno do mjera države kupca prema kojima kupac ne može izmiriti obvezu, dođe nakon što je roba isporučena kupcu, kao financijski gubitak koji je pokriven osiguranjem uzima se stvarni gubitak prema fakturi isporučene robe. Privremeni gubitak likvidnih sredstava nastaje kada se osiguranjem pokriva rizik dužnikova neplaćanja u ugovorenom roku, ali se plaćanje obveza kasnije ipak ostvari.

Koncern (engl. concern, njem. Konzern) je najviši stupanj monopolističkog udruživanja. To je udruženje pravno samostalnih poduzeća koja su financijski podložna određenom zajedničkom vodstvu po kojem dobivaju i ime (primjerice Morganov koncern u SAD). Nastaje kupovanjem akcija raznih poduzeća, organiziranjem posebnih društava za sudjelovanja i financiranje, sporazumima o zajednici interesa. Nerijetko koncerni obuhvaćaju poduzeća najrazličitijih grana industrije, banke, transportne organizacije te govorimo o vertikalnim koncernima.
Uz vertikalne javljaju se, iako rjeđe, horizontalni koncerni kao udruženja poduzeća istog proizvodnog stupnja, izrađivanja, prerađivanja, te potrošnje. Općenito u koncernu se osobito jasno uočava srašćivanje industrijskog i bankarskog kapitala.

Koncentrirani marketing (engl. concentrating marketing, njem. verflochtene(s) Marketing) je oblik tržišne strategije u fazi definiranja ciljne tržišne skupine. Poduzeće na temelju postupka segmentacije tržišta određuje jedan ili uži broj segmenata prema kojima usmjerava najveći dio svojih marketinških napora.
To je strategija koju najčešće primjenjuju manja poduzeća. Naime, kada su resursi poduzeća ograničeni, tada je strategija koncentriranog marketinga optimalno rješenje. Isto tako strategija koncentriranog marketinga pogodnija je kod proizvoda kod kojih postoji mogućnost diferencijacije nekih karakteristika proizvoda.
Što je tržište heterogenije po karakteristikama, odnosno zahtjevima potrošača, veće je značenje strategije koncentriranog marketinga. Često se strategija koncentriranog marketinga koristi u višim fazama životnog ciklusa proizvoda, kada se u fazi odumiranja proizvoda jačom koncentracijom na nekoliko segmenata proizvod nastoji održati na tržištu.

Konsignacija (engl. consignment stock, consignment sale, njem. Konsignation) je posao u kojem vlasnik (konsignant) šalje određenu količinu robe svom zastupniku ili konsignatoru na konsignacijsko skladište s kojeg je konsignator prodaje za račun konsignanta.
Konsignacija kao pravni odnos pojavljuje se u međunarodnoj trgovini (rjeđe u unutrašnjoj, no tada bez carinskog nadzora), ali ne kao samostalno, nego je vezana uz ugovor o zastupanju ili komisioni ugovor.
Odnosi vezani uz konsignaciju uređeni su obično u komisionom ili zastupničkom ugovoru, no stranke tih ugovora mogu problematiku konsignacije regulirati posebnim ugovorom (ugovor o konsignaciji). Konsignant ostaje vlasnik robe dok se ona nalazi na konsignacijskom skladištu i ima pravo zahtijevati da mu se roba vrati, a konsignator je obvezan vratiti robu ako je do određenog roka ne proda. Ako je posrijedi strana roba, konsignacija je dio vanjskotrgovačke djelatnosti koja spada pod poslove zastupanja i dijeli pravni režim zastupanja.

Koncesija (engl. concession, njem. Konzession) je dozvola za obavljanje neke radnje, koja je uvjetovana posebnim odobrenjem ili je u načelu zabranjena; ugovor kojim neka država, pod određenim uvjetima i na određeno vrijeme, prepušta drugoj državi ili stranom poduzeću iskorišćivanje svojih prirodnih bogatstava, izgradnju i uporabu željeznica, luka, cesta, komunalnih poduzeća i dr.

Konsolidacija (engl. consolidation, njem. Konsolidierung) je proces spajanja temeljnih financijskih izvješća koji provode pravne osobe koje su matica u odnosu na podružnicu. Pravna osoba koja drži više od 50% redovnih dionica druge pravne osobe naziva se matica, odnosno vladajuće poduzeće. Podružnica je poduzeće nad kojim matica ima 50% i više udjela.
Matica sa svojim podružnicama čini ekonomsku cjelinu, koja nije poseban pravni subjekt a na čijem nivou se izrađuju konsolidirani financijski izvještaji. Konsolidacija se provodi radi utvrđivanja stanja imovine, obveza, kapitala, rashoda, prihoda i financijskog rezultata svih sudionika u konsolidaciji kao jedne cjeline.
Načela konsolidacije su: ekonomsko jedinstvo, kontinuitet u primjeni metode konsolidiranja, jedinstveni rok konsolidacije, jedinstveno procjenjivanje, odnosno usklađivanje računovodstvene politike. Pojam statutarne konsolidacije javlja se kada spajanjem dvaju pravnih subjekata nastaje novo poduzeće kao novi pravni subjekt. Nad poduzećima čija je imovina spojena provodi se postupak likvidacije. Osiguravajuća društva u Hrvatskoj javljaju se kao podružnice i kao matica, odnosno grupa koja provodi konsolidaciju.

Konsolidirani financijski izvještaji (engl. consolidated financial statements, njem. konsolidierter Abschluss, konsolidierte Bilanz) se sastavljaju u uvjetima poslovnih kombinacija (spajanja), a realiziraju se:
1. statutarnim združivanjem,
2. statutarnim pripajanjem i
3. akvizicijom.
Uvjeti za konsolidaciju financijskih izvještaja (prema Zakonu o računovodstvu) postoje ako jedno poduzeće (matica) drži više od 50% običnih dionica (ili udjela s pravom glasa) drugog poduzeća (podružnice). Konsolidaciju financijskih izvještaja izrađuje matica za svoje podružnice.
Obavlja se proces eliminacija međusobnih transakcija, i to: eliminiranje međusobnih ulaganja u dionice, eliminiranje međusobnih obveza, te međusobnih prihoda i rashoda. Taj proces rezultirat će iskazivanjem imovine, obveza, dioničarske glavnice, prihoda i rashoda kao da je riječ o jednom ekonomskom subjektu. Konsolidacija financijskih izvještaja na razini matice temelji se (prema Međunarodnim računovodstvenim standardima) na dvije računovodstvene metode: metodi kupnje i metodi udruživanja interesa.

Kontingencija (engl. contingency, njem. Kontingenz) je nepredviđena okolnost, događaj ili faktor konkretne situacije koji može utjecati na događaje (primjerice menedžment, organizaciju i sl.). U organizacijskoj i menedžerskoj teoriji često se označava kao situacija o kojoj ovisi kakva će rješenja najbolje funkcionirati. Iz toga nastaje poznati kontingencijski pristup, često označen i kao situacijski pristup odnosno teorija.

Konvertibilnost (engl. convertibility, njem. Konvertierbarkeit, od lat. convertere, pretvarati, mijenjati jednu stvar za drugu);
1. zamjenjivost jedne vrste deviza i valuta (engl. foreign currency conversion, njem. Devisenumrechnung) u neku drugu vrstu, ako su međusobno konvertibilne. Nekada se pod konvertibilnošću razumijevala mogućnost zamjene papirnog novca za plemeniti metal, odnosno za novac od plemenitog metala, ali je tijekom vremena taj pojam proširen na međusobnu zamjenu valuta uopće. Sve do uvođenja deviznog ograničenja između dva svjetska rata, sve su svjetske valute bile manje ili više konvertibilne.
Neposredno nakon II. svjetskog rata konvertibilne su bile samo valute SAD, Kanade i Švicarske. Valute zapadnoeuropskih zemalja sadašnjih članica EZ-a postale su konvertibilne 1959. godine, dok su danas konvertibilne valute gotovo svih tržišnih privreda u svijetu. Značajne za praksu su: eksterna, opća i ograničena ili djelomično devizna konvertibilnost.
Eksternu konvertibilnost karakterizira pravo deviznog inozemca na pretvorbu vlastitih potraživanja u određenoj zemlji u platežna sredstva drugih zemalja za tekuća plaćanja. Opća konvertibilnost daje pravo konverzije i transfera vlastitog potraživanja i deviznom inozemcu i tuzemcu za sva tekuća plaćanja, uključivo i putnički promet bez ograničenja.
Ograničena ili djelomična konvertibilnost pretpostavlja slobodno prometanje nacionalne valute u međunarodnom platnom prometu za plaćanje iz tekućih transakcija do određene svote. Konverziju deviza obavljaju banke, a konverziju valuta mjenjačnice;
2. zamjenjivost određenih vrijednosnih papira (engl. convertibles) kao što su obveznice s mogućnošću konverzije najčešće u dionicu, i preferencijalnih dionica u obične dionice ili druge vrijednosne papire.

Konvertibilije (engl. convertibles, njem. Wandelobligation) su konvertibilni vrijednosni papiri, odnosno konvertibilne obveznice i konvertibilne preferencijalne dionice. Obveznice i preferencijalne dionice koje sadrže opciju da se mogu zamijeniti za specificirani broj običnih dionica poduzeća (tzv. odnos konverzije) ili nekih drugih vrijednosnih papira poduzeća-emitenta prema volji njihovih vlasnika za unaprijed utvrđeno vrijeme i po unaprijed utvrđenim uvjetima.
Opcije konverzije povećava atraktivnost takvih vrijednosnih papira jer omogućavaju njihovim vlasnicima špekulaciju na kapitalni dobitak izazvan povećanjem vrijednosti običnih dionica. Opcija konverzije izvršit će se kada tekuća tržišna cijena dionica premaši cijenu konverzije (nominalna vrijednost konvertibilije podijeljena s brojem običnih dionica u koje se ona može konvertirati).
Drugim riječima, konverzija će se izvršiti kada vrijednost konverzije (tržišna cijena dionica pomnožena s brojem običnih dionica u koje se konvertibilija može konvertirati) premaši nominalnu vrijednost konvertibilije. U tom slučaju vlasnik konvertibilije ostvaruje veću vrijednost svoje imovine nego da čeka isplatu nominalne vrijednosti konvertibilne obveznice odnosno da drži konvertibilne preferencijalne dionice.
Zbog toga što konvertibilije pružaju svojim vlasnicima mogućnost ostvarivanja kapitalnog dobitka od povećanja cijena običnih dionica poduzeća, odnosno mogućnost da u određenom razdoblju izaberu veću vrijednost između vrijednosti konvertibilije i vrijednosti običnih dionica u koje se ti vrijednosni papiri mogu konvertirati, konvertibilije će se prodavati po većoj cijeni od istih vrijednosnih papira koji ne nose opciju konverzije. S druge strane, poduzeće može emitirati takve vrijednosne papire po većoj cijeni, odnosno uz nižu kamatnu stopu odnosno fiksnu stopu preferencijalnih dividendi nego da se vrijednosni papiri emitiraju bez opcije konverzije.

Kontokorentni kredit (engl. credit on current account, njem. Kredit auf umlaufende Rechnung) je kratkoročni kredit banke odobren po tekućem računu komitenta. Odobrenjem kredita banka dopušta korisniku izdavanje naloga plaćanja do određene svote preko raspoloživog pokrića na tekućem računu (ulaz u “crveno”). Kamatu korisnik plaća na iskorišteni dio kredita, a na neiskorišteni dio proviziju.
Osnova kredita je poseban ugovor, tj. pristanak banke. Primjenjuju se i kod tekućih računa građana (pravo na prekoračenje), a naziva se kredit po tekućem računu.

Kontinuirano tržište (engl. continuous market, njem. der fortlaufende Markt) je oblik tržišta na kojem se neprekidno može odvijati kupnja, odnosno prodaja robe ili vrijednosnih papira. Na takvom tržištu roba se može bez većih napora prodavati, a odstupanja cijena nisu velika. Tržište možemo podijeliti na kontinuirano dilersko tržište i kontinuirano aukcijsko tržište.

Kontingencijski pristup menedžmentu (engl. contingency approach to management) je pristup menedžmentu prema kojem ne postoji jedan najbolji način obavljanja stvari. Temelji se na rezultatima empirijskih istraživanja 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća koja su se bavila utjecajem određenih faktora na menedžment poduzeća.
Temeljno je polazište kontingencijskog pristupa da ne postoji univerzalan način menedžmenta već da je svaka situacija unikatna te da joj organizacijska struktura i menedžment moraju biti primjereni, odnosno da neke situacije zahtijevaju autoritativan, a neke demokratski pristup, proizlazi da djelotvoran način menedžmenta u jednoj situaciji može biti potpuno nedjelotvoran u drugoj. Prema kontingencijskoj teoriji primarna je uloga menedžmenta maksimiziranje kongruentnosti između organizacije i njezine okoline te različitih unutarnjih varijabli i podsustava. Uspješan je menedžment onaj koji brzo i precizno prepoznaje ključne faktore koji čine određenu situaciju, a potom primjenjuje odgovarajuće mjere.

Knjigovodstvo (engl. bookkeeping, njem. Buchhaltung) je glavni dio računovodstva. To je dokumentirana i strogo formalna evidencija zasnovana na sistematiziranom i kronološkom bilježenju podataka o poslovnim događajima koji se odnose na stanja i izmjene stanja imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda i poslovanje rezultata.
Knjigovodstvo koristi novčanu jedinicu mjere. Ono daje sliku o prošlom poslovanju poduzeća. Konačni cilj knjigovodstva, odnosno njegov konačni proizvod jesu financijski izvještaji od kojih su najvažniji bilanca stanja i izvještaj o dobitku ili gubitku (bilanca uspjeha).
Predmet evidentiranja u knjigovodstvu su oni poslovni događaji koji ispunjavaju četiri uvjeta i to:
1. da su već nastali (prošli poslovni događaji);
2. da se mogu dokazati pouzdanom knjigovodstvenom ispravom;
3. da se efekti poslovnih događaja mogu iskazati u novcu;
4. izravno utječu na stanja i promjene sredstava, obveza prema izvorima sredstava, prihode, rashode i poslovni rezultat.

Knjigovodstvena vrijednost (engl. book value) je sadašnja, odnosno amortizirana vrijednost imovine. Određena je historijskim troškovima i knjigovodstvenom konvencijom procjene koja se bazira na kriteriju troškova stjecanja (nabavne vrijednosti) i troškova proizvodnje.
Vrijednost glavnih vrijednosnih papira koju imaju u knjigovodstvu poduzeća. Određuje je broj glavnih vrijednosnih papira i njihova nominalna vrijednost korigirana za eventualne premije i diskonte (vrijednost po kojoj su prodani publici prilikom emisije, odnosno prilikom ponovne prodaje trezorskih vrijednosnih papira), te za iznos njihove amortizacije. Kod dionica obuhvaća i iznos zadržanih zarada i iznos eventualnih rezervi.
Osnovna je prednost ovog koncepta vrijednosti objektivnost njegova utemeljenja. Zbog statičnosti i historijskog konzervatizma nije najpovoljnija za određivanje fer, odnosno intrinzične vrijednosti.

Knjiga dionica (njem. Aktienbuch) je knjiga koja se mora voditi za dionice na ime i privremenice sa svrhom da dioničarima i društvu omogući uvid u to tko su dioničari s dionicama na ime, tko je dužnik za unos uloga koji još nije uplaćen, tko je prednik isključenog dioničara, tko se može legitimirati kao dioničar itd. Način vođenja nije bitan, bitna je jasnoća i preglednost knjiga dionica.
Knjiga dionica mora sadržavati: oznaku imena ili tvrtke, te prebivalište odnosno sjedište imatelja. Upis u knjigu dionica nema konstitutivni značaj, ali upisom stjecatelja koji je dionicu stekao nevaljanim pravnim poslom, ne čini pravni posao valjanim. Osobi koja je valjano upisana u knjigu dionica dioničko društvo ne može osporavati svojstvo dioničara i pripadajuća članska prava.
Za vođenje knjige dionica odgovorna je uprava, ali je ona ne mora sama voditi, već je može povjeriti banci ili drugoj specijaliziranoj organizaciji, ali se ne može delegirati i odgovornost za vođenje knjige dionica. ZTD nema odredaba o postupku upisa u knjigu dionica, pa to treba podrobno urediti statutom, tako da se navode serije i kontrolni brojevi, nominalne svote dionica koje glase na ime, imatelje tih dionica i sl. Kod dionica koje glase na donositelja u knjizi dionica navode se samo broj i nominalna svota dionice kako bi se znalo koji temeljni kapital pokrivaju.

Ključ u ruke (engl. turn-key, njem. Schlüsselfertig) je posebna odredba kod ugovora o građenju ali i drugih ugovora kojom se izvođač radova samostalno obvezuje obaviti skupno sve radove potrebne za izgradnju i uporabu određenog objekta. Ugovorena cijena u tom slučaju obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova tzv. viškova radova.
Prema našem pravu ako na jednoj strani sudjeluje više izvođača, kod ugovora o građenju s klauzulom ključ u ruke prema naručitelju svi izvođači odgovaraju solidarno. Odredba ključ u ruke uključuje doduše u cijenu nepredviđene i više radnje, ali ne uključuje mogućnost povišenja cijene zbog nastupanja promijenjenih okolnosti (klauzula rebus sic stantibus) kao i plaćanje naknadnih radova, tj. onih koje naručitelj naknadno naruči.

Kontingencijski planovi (engl. contingency plans, njem. Alternativplan, Schubladenplan) su planovi kojima se određuju aktivnosti koje će organizacija poduzeti kao odgovor na specifične poremećaje i promjene faktora koje ne može kontrolirati u budućnosti u situaciji ako se pojave znatna odstupanja od predviđenih kretanja. Organizacija zapravo razvija različite scenarije događanja u planiranom razdoblju i razvija različite planove za različite situacije. Treba predvidjeti aktivnosti koje će organizacija poduzeti ako stvari krenu po najgorem scenariju.

Koeficijent tekuće likvidnosti (engl. current ratio, njem. Liquiditätsgrad, Deckungsgrad) je odnos između obrtnih sredstava i kratkoročnih obveza prema izvorima. Temeljni je pokazatelj likvidnosti u analizi horizontalne financijske strukture. Naziva se još i tekući odnos.
Brzim pretvaranjem obrtnih sredstava u novčani oblik (u pravilu u roku jedne godine) omogućava se podmirivanje kratkoročnih obveza (koje dospijevaju u roku jedne godine). Da bi se održala tekuća likvidnost, važnu ulogu ima veličina radnog kapitala. Radni kapital je razlika između tekuće aktive i tekućih obveza, tj. onaj dio tekuće aktive koji je financiran iz dugoročnih izvora (tekuća aktiva umanjena za tekuće obveze). Smatra se da bi za proizvodno poduzeće tekući odnos trebao biti najmanje dva.

Kodeks profesionalne etike revizora (engl. code of professional ethics) je skup pravila ponašanja kojih se revizor mora pridržavati kako bi se zaštitila revizija kao profesija od ponašanja pojedinih revizora koji bi svojim neprimjerenim postupcima mogli narušiti dignitet struke.
Kodeks profesionalne etike donosi institut za reviziju (računovodstvo) i to na temelju općih etičkih pravila i kumuliranog iskustva revizije. Revizijske tvrtke koje provode reviziju članice su instituta koji, između ostalog, ima i ovlasti da kontrolira primjenu kodeksa profesionalne etike. Uobičajeno se ovaj kodeks sastoji od četiri dijela i to: koncepti profesionalne etike, pravila ponašanja revizora, interpretacija pravila ponašanja i primjenjivost kodeksa u specifičnim uvjetima.
Europska unija računovodstvenih, ekonomskih i financijskih stručnjaka (Union Europèenne des Experts Comptables Economiques et Financiers – UEC) preporučuje svojim članovima sljedeća načela kojih bi se revizor u svom svakodnevnom poslu trebao pridržavati i ta su načela, zapravo, kodeks profesionalne etike koji predlaže navedena institucija.
Najznačajnije su odredbe u tom kodeksu ove:
1. revizor mora biti pažljiv i povjerljiv jer je to zahtjev profesije koju obavlja i mora se savjesno pridržavati svojih profesionalnih načela;
2. posao treba obavljati nezavisno i objektivno. Ako se revizoru na bilo koji način ograniči nezavisnost odlučivanja, on je dužan otkazati obavljanje poslova revizije;
3. revizor mora otkazati svaku djelatnost koja ugrožava njegove profesionalne obveze;
4. mišljenje revizora mora biti utemeljeno na činjenicama;
5. ako revizor za ugovoreni posao angažira suradnike, on je odgovaran i za njihov rad;
6. podaci i činjenice do kojih revizor dolazi u postupku revizije profesionalna su tajna i ne smiju se objavljivati (osim u izuzetnim slučajevima). Revizor se ne smije ni na koji način podacima do kojih dolazi koristiti u osobnom interesu;
7. odnos revizora prema kolegama mora biti kolegijalan i korektan;
8. revizoru se zabranjuje reklamiranje i javno objavljivanje imena i kvalifikacija revizora u cilju sklapanja ugovora s novim klijentima;
9. revizor za obavljeni posao, osim ugovorenog honorara, ne smije pristati ni na kakve druge naknade i po osnovi obavljenog posla nema pravo na nikakve povlastice.
Revizor je obvezan nadoknaditi štetu ako se utvrdi da nije radio u skladu sa standardima i profesionalnom etikom. Osim toga, kazne u takvim slučajevima su vrlo visoke. Često puta povredu profesionalne etike može za određenu osobu značiti prestanak bavljenja revizijom.

Know-how (znanje i iskustvo) (engl. know-how, njem. Know-how Erfahrungen);
1. u užem smislu primijenjeno tehničko znanje, metode i podaci potrebni za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja služi u industrijske svrhe. To su sva znanja i iskustva koja nisu prijavljena radi stjecanja patenta, a kojima se ponekad mora ovladati da bi se mogao primijeniti neki patentirani ili nepatentirani izum, nova tehnologija itd.;
2. nezaštićeno znanje, jer ga ponekad imatelj ne želi zaštititi. Izum može ostati nezaštićen, i biti samo know-how, kad izumitelj nije voljan objaviti pojedinosti o njemu, što bi mu bila dužnost kad bi ga zaštitio patentom;
3. u širem smislu know-how se ne ograničuje samo na područje tehnike, nego obuhvaća cjelokupno znanje i iskustvo potrebno za suvremeno poslovanje, tj. odnosi se i na organizaciju poduzeća, knjigovodstvo, informatiku, komercijalu i sl. Kako ne uživa patentnu zaštitu, najbolje ga je zaštititi  ugovorom o licenciji.
Know-how (njem. Know-how), engleski naziv, a znači doslovno znati kako, tj. kako da se nešto učini. Danas se pod tim pojmom podrazumijeva ne samo praktično dopunsko znanje i iskustvo za industrijsko korištenje izuma nego i tajni izum, tvorničke tajne i postupci, konstrukcije, formule, recepti, pa i sitne radne upute, bez obzira na to je li to znanje i iskustvo pismeno utvrđeno u obliku tehničke dokumentacije ili je samo usmeno preneseno (obuka osoblja).

Kolebljivost cijena (engl. volatility, njem. Volatilität, Schwankungsintensität), mjerilo tendencije kretanja cijena vrijednosnica ili robe, pada ili porasta, temeljeno na svakodnevnom uzorku kretanja cijena unutar posljednjih 12 mjeseci.
Predmeti trgovine s većom nestalnošću, imaju veću fluktuaciju cijena u odnosu na predmete trgovanja s nižom kolebljivošću. Npr. kolebljivost cijena od 20% upućuje da je cijena predmeta trgovanja, u posljednjih 12 mjeseci trgovanja, fluktuirala 20% porastom ili padom cijena u odnosu na prosječnu cijenu unutar tog razdoblja.
Izraz kolebljiv (engl. volatile) koristi se za opis veličine i učestalosti fluktuacije cijena određenih dionica, obveznica ili robe. Dionica može biti kolebljiva ako su izgledi poslovanja poduzeća nesigurni, ili zbog drugih razloga.

Komanditor (engl. limited partner, njem. Kommanditist) je član komanditnog društva koji za obveze društva odgovara samo do visine sredstava koje je unio u društvo. Nazivaju se i tajni ortaci.

Komanditno društvo (engl. limited partnership, njem. Kommanditgesellschaft) je društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi zajedničkog poslovanja. S obzirom na odgovornost i prava članova društva postoje dvije vrste članova: komplementari i komanditori.
Komplementari za obveze društva odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom, a komanditori za obveze društva odgovaraju samo do visine imovinskog uloga u društvu. Komanditno društvo pripada društvima personalnog tipa. Njime upravljaju komplementari, a poslovodnu funkciju obavlja jedna osoba, tj. jedan od komplementara.

Kolon (engl. colon) je novčana jedinica Kostarike (CRC) i Salvadora (SVC).

Kombinirani obračun kamata (engl. practical approximate method, fr. capitalisation mixte) je precizan i matematički korektan način obračuna, koristeći složeni način obračuna za sva razdoblja; naziva se u američkoj literaturi egzaktan ili matematički način obračuna (exact, mathematical method).

Komercijalni kredit (engl. commercial credit, njem. Kommerzialkredit);
1. kratkoročni kredit (do 360, češće 180 dana, tipično 90 dana) za financiranje povremenih potreba za obrtnim sredstvima, tj. za financiranje tekuće proizvodnje i prometa. U užem smislu kredit za financiranje zaliha i distribucije robe;
2. prema važećem Zakonu o kreditnim odnosima s inozemstvom podrazumijeva izvoz i uvoz robe i usluga na kredit, osim robe i usluga za čije je plaćanje ugovoren rok do 60 dana, što se smatra gotovinskom naplatom/plaćanjem. Naziva se i kredit dobavljača.

Koeficijent konstitucije je jedan od najznačajnijih pokazatelja za razmatranje vertikalne financijske strukture imovine poduzeća (aktiva). Izračunava se kao odnos fiksne imovine (osnovna sredstva) i tekuće imovine (obrtna sredstva). Uvijek treba težiti racionalnoj veličini koeficijenta konstitucije jer se svako odstupanje nepovoljno odražava na efikasnost poslovanja.
Ako je stvarni koeficijent konstitucije veći od racionalnog, tada to najčešće znači nedostatak obrtne imovine (npr. sirovine) i neiskorištenosti kapaciteta strojeva zbog čega dolazi do pojave jalovih fiksnih troškova. Nasuprot tome, ako je stvarni koeficijent manji od racionalnog, to najčešće znači da poduzeće gomila zalihe, što izaziva nepotrebne troškove držanja zaliha te smanjuje ukupni koeficijent obrta.
Osim toga, takva situacija veoma je nepovoljna za poduzeće kada se takve zalihe financiraju tuđim kapitalom i kada se za imovinu koja se ne obrće moraju plaćati kamate. Svako odstupanje od racionalne konstitucije loše utječe na poslovanje.

Komercijalni papiri (engl. commercial papers, njem. Handelswertpapiere);
1. kratkoročni, u pravilu neosigurani vrijednosni papiri poduzeća kojima poduzeća pribavljaju kratkoročno potrebna novčana sredstva. Kod nas su to komercijalni zapisi. U širem smislu obuhvaćaju i mjenice i druge vrijednosne papire robnog prometa. Kao i drugi instrumenti novčanog tržišta nemaju razvijeno sekundarno tržište;
2. dužnički instrumenti koje izdaju banke i korporacije u SAD radi pribavljanja kratkoročnih (likviditetnih) sredstava. Banke ih prodaju preko dilera ili izravno, a nefinancijske korporacije ih distribuiraju preko dilera kao agenata investitora. Izdaju se sa nominalom od 25 000 do nekoliko milijuna USD, a kupci su obično tzv. institucionalni investitori kojima se plasiraju direktno. Izdaju se na rok od nekoliko dana do uobičajenih 270 dana. Investitoru (kupcu) nose prinos – kamatu ili, češće, prodaju se uz popust – diskont;
3. praksa emisije komercijalnih papira razvijena je i na eurotržištu, prema američkim iskustvima. Izdaje ih uži krug nebankarskih korporacija odličnog boniteta, a usluge distribucije pružaju im najveće brokersko-dilerske kuće (Merrill Lynch, Goldman Sachs, Shearson Lehman…) i brokerski odjeli komercijalnih banaka;
4. u trgovini to su fakture, otpremni dokumenti, dokumenti o vlasništvu ili drugi slični dokumenti koji nisu vrijednosni.

Karenca (engl. waiting period, njem. Karenzfrist, Karenzzeit, fr. d’lai de carence) je razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguravatelj nije u obvezi ako nastupi osigurani slučaj.

Koeficijent obrtaja (engl. activity ratio, njem. Umsatz-, Umschlagkennziffer) je jedan od pokazatelja efikasnosti kojom poduzeće koristi svoja sredstva, pokazuje koliko se puta u određenom razdoblju obrnu pojedine vrste sredstava u poduzeću. Može se računati za ukupna poslovna sredstva ili za obrtna sredstva. Koeficijent obrta ukupnih poslovnih sredstava dobije se tako da se čisti prihod od realizacije podijeli s knjigovodstvenom vrijednošću ukupnih poslovnih sredstava (u obračun se uzimaju prosječno korištena poslovna sredstva).
Koeficijent obrta obrtnih sredstava dobije se tako da se vrijednost realizacije podijeli s prosječno korištenim obrtnim sredstvima u toku poslovne godine. Osim ovih općih koeficijenata obrtaja, koriste se i parcijalni koeficijenti, tj. koeficijenti kojima se iskazuje obrtaj za pojedine vrste obrtnih sredstava. Veći koeficijent obrtaja znači brže obrtanje sredstava u poduzeću (moguće je isti obujam poslovanja financirati manjim iznosom obrtnih sredstava) te u pravilu utječe na povećanje efikasnosti poduzeća. Koeficijent obrtaja treba ispitivati u svakoj fazi poslovanja.

Koeficijent otplate duga (engl. debt repayment ratio, njem. Schuldabzahlungsrate) je odnos otplate dospjelog dijela vanjskog duga neke zemlje i njenog ukupnog deviznog priljeva (u određenom razdoblju). Često se koristi kao indikator dužničke sposobnosti neke zemlje.
Općenito se ocjenjuje da ako koeficijent otplate duga ne prelazi 0,2 (tj. ako nije više od 20 posto deviznog priljeva neke zemlje angažirano u otplati dospjelog vanjskog duga), zemlja nema problema s vanjskom likvidnošću.

Komercijalno kreditno pismo (engl. commercial letter of credit) kao i akreditiv je vrsta je kreditnih pisama. Korisnik je ovlašten vući tratu na banku i zajedno s dokumentima podnijeti je na otkup. Izdavalac kreditnog pisma obvezan je iskupiti tratu i dokumente od banke koja ih je otkupila od korisnika.
Razlika u odnosu na dokumentarni akreditiv je u tome što kod komercijalnog kreditnog pisma korisnik ne naplaćuje dokumente u novcu nego trasira mjenicu po viđenju ili terminski (na rok). Izdaju ih ugledne banke iz SAD i Velike Britanije.

Komercijalni zapis (engl. commercial bill, njem. Handelsschuldverschreibung);
1. obligacijski vrijednosni papir čijom prodajom se prikuplja kratkoročna novčana sredstva. Analognom primjenom definicije kratkoročnosti iz odredbe o najdužem roku dospijeća blagajničkih zapisa moglo bi se zaključiti kako je najduži rok dospijeća komercijalnih zapisa godina dana. Budući da komercijalni zapisi nisu dugoročni vrijednosni papiri, za njihovo izdavanje nije potrebno odobrenje nadležnog tijela (komisije za dugoročne vrijednosne papire), već je dovoljna odluka odgovarajućeg tijela izdatnika. Izdatnik komercijalnog zapisa može biti svaka pravna osoba, a odluka o izdavanju mora sadržavati ukupnu svotu na koju se izdaju komercijalni zapisi serije koja je obuhvaćena tom odlukom, naznaku namjene za koju se izdaju, rok otplate i visinu kamatne stope ako je predviđeno plaćanje kamata. Ako komercijalni zapisi daju kakve posebne pogodnosti svojim imateljima, onda odluka treba sadržavati i opis tih pogodnosti. Svaki pojedini komercijalni zapis mora sadržavati naznaku da je komercijalni zapis, identifikacijske podatke izdatniku, nominalnu svotu na koju glasi, visinu kamatne stope, mjesto i datum izdavanja, serijski i kontrolni broj i faksimil potpisa ovlaštenih osoba izdatnika komercijalnog zapisa;
2. kratkoročna zadužnica poduzeća (zadruga i sl. pravnih osoba). Instrument je novčanog tržišta čijom prodajom poduzeća prikupljaju likvidna sredstva. Po svemu je sličan blagajničkom zapisu. Kako ga ne izdaju banke, nego poduzeća vrlo različitog boniteta, manje je siguran instrument nego je to blagajnički zapis banaka, države ili državnih agencija, tj. manja je sigurnost investitora.

Kaucija (engl. security, caution money, njem. Kaution) kao termin u gospodarskom prometu ima vrlo široko značenje. Kaucija označava svaku vrstu osobnog ili stvarnog jamstva za izvršenje neke obveze. Tako u mnogim zemljama označava bankarske garancije, pri čemu banka jamči trećoj osobi da će neki njezin klijent izvršiti svoju novčanu ili neku drugu obvezu.
S druge strane, kaucija može značiti i jamstvo koje treće osobe daju banci prilikom dodjeljivanja bankarskih zajmova nekom od bančinih klijenata. Najčešće se, međutim, kaucija pojavljuje kad dužnik daje vjerovniku stanovitu svotu novca ili vrijednosne papire kao jamstvo da će izvršiti svoju ugovornu obvezu. Ta svota se vraća davaocu kaucije u trenutku kad izvrši svoju ugovornu obvezu, dok je u suprotnom zadržava primatelj kaucije. Time se i kaucija, u gospodarskom prometu, pojavljuje kao jedno od sredstava za osiguranje izvršenja ugovornih obveza, osobito budućih tražbina, npr. za potraživanje naknade štete koja bi mogla nastati na iznajmljenoj stvari.

Kaucijska mjenica (engl. surety bill of exchange, njem. Kautionswechsel, Kautionsversicherungswechsel) je mjenica koja služi kao osiguranje da će se neka obveza, ugovor ili posao izvršiti i često se koristi umjesto garancije.
S obzirom na to da se kaucija (lat. cautio) ili jamčevina osim polaganjem novca, može dati i polaganjem vrijednosnih papira, u prvom redu mjenice, takva mjenica omogućuje vjerovniku da se, ukoliko obveza ne bude uredno izvršena, može iz nje naplatiti, što ne znači da ne može tražiti nadoknadu eventualno veće štete i iz druge imovine polagatelja kaucijske mjenice. Ona može služiti kao osiguranje različitih obveza. Kod licitacija takva mjenica glasi na iznos koji dobavljači ili poduzetnici moraju položiti kao jamstvo da će preuzeti obvezu isporuke robe, izvođenje radova ili izgradnju uredno i u roku izvršiti.
U okviru poslovanja dioničkih društava, kaucijsku mjenicu mogu polagati članovi upravnog odbora kao osiguranje (neka zakonodavstva o dioničkim društvima to propisuju) za eventualne tražbine društva u svrhu nadoknade štete koja bi mogla nastati zbog njihova nesavjesnog ili nepravilnog vođenja poslova dioničkog društva.
Prilikom podizanja tužbe u slučaju sudskog spora između domaćeg i inozemnog partnera, kad ovaj tužbu podiže pred domaćim sudom (najčešće u slučaju izvođenja investicijskih radova u inozemstvu, ali i uopće), on kaucijsku mjenicu polaže za naplatu sudskih troškova u slučaju da izgubi spor. U praksi su modaliteti primjene kaucijske mjenice mnogobrojni.

Keynesov plan (engl. Keynes-Plan, njem. Keynesche Lehre-Plan) je jedan od planova o tome kako bi nakon završetka II. svjetskog rata trebalo organizirati međunarodni monetarni sustav i međunarodna plaćanja, a izradio ga je John Maynard Keynes početkom 1943. godine.
Keynes se zauzimao za osnutak međunarodnog klirinškog saveza (international clearing union) unutar kojeg bi se plaćanja obavljala prebijanjem te bi svaka zemlja u odnosu na savez imala samo jedan saldo plaćanja, pozitivan ili negativan.
Zemlje s negativnim saldom mogle bi se do određene visine (25%) svoje kvote automatski zaduživati kod saveza, a preko toga samo temeljem posebnog odobrenja uprave saveza i uz određene mjere koje zemlja dužnica mora poduzeti da bi smanjila svoje zaduženje kod saveza. Među te mjere spada i devalvacija valute (do 5%), a ako se dug (veći od 75% kvote) ne smanji u roku dvije godine, zemlja se može isključiti iz saveza. Kvota zemlje članice u savezu utvrđivala bi se u visini 75% vrijednosti vanjske trgovine prosječno u posljednje tri godine prije početka drugog svjetskog rata. Po tom kriteriju najveću kvotu imala bi Velika Britanija.
Novčana jedinica koja bi služila za obračun zvala bi se bancor. Bancor koji bi imao određen tečaj prema zlatu i prema drugim valutama mogao bi se kupiti za zlato, ali se zlato ne bi moglo kupovati bancorom (Keynes se, naime, zauzimao za demonetizaciju zlata). Keynesov plan zajedno s planom H. D. Whitea poslužio je za izradu zajedničkog plana razmatranog na međunarodnoj financijskoj konferenciji u Bretton Woodsu (1-22. VII. 1944) na kojoj je osnovan Međunarodni monetarni fond (International Monetary Fund – IMF) i Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development – IBRD).

Keiretsu (engl. keiretsu) je japanski termin za ogromni industrijski, uslužni i financijski konglomerat, koji djeluje na širokom spektru ekonomske aktivnosti, od zdravstvene zaštite i brige za okoliš sve do avionske i medicinske tehnike. Doslovno preveden taj termin bi značio poslovno udruženje. To je mrežna organizacija japanskih kompanija.
Mreža velikih financijskih institucija, velikih industrijskih konglomerata i manjih poduzeća, u kojoj velika poduzeća proizvode finalne proizvode a mala ih opskrbljuju dijelovima. Mreža pogoduje velikim poduzećima, ali i malima, koja na taj način lakše rješavaju svoje razvojne probleme. Po strukturi keiretsu je sličan holdinškim kompanijama u zemljama kontinentalne Europe.
Jedan je od najpoznatijih primjera keiretsua onaj japanske kompanije Mitsubishi u čijoj se mreži nalaze različite kompanije specijalizirane za kemikalije, elektroniku, tešku industriju, automobile, trgovinu itd. Središnje mjesto u toj mreži ima Mitsubishijeva banka, koja igra integrativnu ulogu svih članica mreže. Kompanije koje čine keiretsu uživaju određenu sigurnost i međusobne odnose koji potiču dugoročno investiranje, razvoj i brzu primjenu tehnologije, preuzimanje tehnološkog rizika i dr. To je specifična satelitska struktura u kojoj neka velika kompanija veže uz sebe čitav niz drugih, u pravilu manjih, kompanija kojim se zatvara ukupni proizvodni i poslovni lanac. Obično se smatra da je keiretsu najvažniji japanski doprinos modernom kapitalizmu. U Koreji se za takva poslovna društva koristi termin chaebol.

Kina (engl. kina) je novčana jedinica Papue Nove Gvineje (PGK), dijeli se na 100 toesa.

KfW (njem. Kreditanstalt für Wiederaufbau) je Banka za obnovu, javna ustanova Njemačke za srednjoročno financiranje izvoza i obnovu. Program KfW omogućava odobravanje kredita domaćim izvoznicima ili izravno inozemnim kupcima.
Financira izvoz kapitalnih dobara u zemlje u razvoju, prodaju brodova, odobrava financijske kredite, financira filijale njemačkih poduzeća u inozemstvu i njemačke investicije u inozemstvu. Sredstva KfW formiraju se iz državnih i iz privatnih izvora (pozajmice na financijskom tržištu). Više od 80% kapitala KfW je u vlasništvu savezne države, a preostalih 20% je vlasništvo federalnih jedinica.
Vlasnici banke odrekli su se dobiti, a dodatna olakšica jest da je ova institucija oslobođena poreznih davanja. Najviše izvoznih kredita – više od 85% – odobrava zemljama u razvoju. Kao službena državna institucija KfW ima i specifične zadatke koji nisu izravno vezani uz njemački izvoz.
Od 1991. veći dio kapitala usmjerava u tržišno osposobljavanje istočnog dijela njemačke, za pomoć malim i srednjim poduzećima, infrastrukturni razvoj, ekološke programe i modernizaciju stambenog fonda. Odobrava i kredite za iskorištavanje prirodnih bogatstava u inozemstvu za račun njemačke privrede.

Kineski zid (engl. Chinese wall, njem. innere Abschottung);
1. poslovna politika koja predstavlja zid između bankovnog povjerbenog odjela i ostalih odjela banke, stvorena s namjerom zaustavljanja pritjecanja materijalnih informacija povjerbenom odjelu, kako ovaj ne bi iskoristio bilo koju upućeničku informaciju koja je po naravi posla u posjedu ostalih bankovnih odjela;
2. zapreka protoku informacija između pojedinih organizacijskih dijelova investicijske banke ili druge organizacije, koja se bavi preuzimanjem rizika uspjeha izdanja vrijednosnica, s ciljem sprečavanja njihova korištenja za ostvarenje vlastite dobiti (upućeničko trgovanje). Ponekad su ti zidovi nevidljivi, a ponekad su pojedini dijelovi i fizički odvojeni ili dislocirani.

Kjat (MMK) je novčana jedinica Mijanmara (Burme), dijeli se na 100 pjasa.

Kip (LAK) je novčana jedinica Laosa, dijeli se na 100 ata.

Klauzula intabulandi (njem. Einschreibende Klausel) je odredba (klauzula) ugovora kojom se raspolaže nekretninama. Tom odredbom raspolagatelj, najčešće prodavalac, izrijekom dopušta stjecatelju, u pravilu kupcu, upis, odnosno uknjižbu stečenih prava u zemljišne knjige. Iako će klauzula intabulandi najčešće dopuštati upis prava vlasništva u zemljišne knjige, njome se može dopustiti i upis kakvih drugih prava u te knjige, i to u zavisnosti od prava koja se tim ugovorom prenose.
Npr. ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini sadržavat će takvu klauzulu intabulandi koja će dopuštati upis stvarnog tereta, i to hipoteke, a ne upis vlasništva. No klauzula intabulandi može se rabiti i za upis u druge registre i knjige, npr. u knjigu dionica, knjigu udjela i sl.

Klasifikacija rizika (engl. class of risk, classification of risks, njem. Gefahrenklasse, Gefahrenklassifikation, fr. classification de risques) je razvrstavanje rizika u pojedine grupe prema povećanoj izloženosti opasnosti.
Na temelju povećane opasnosti u pravilu se utvrđuje i povećanje premije, npr. u osiguranju nezgode pojedino zvanje, bavljenje pojedinim sportovima, zdravstveni status osiguranika, u osiguranju požarnih rizika npr. kvaliteta i sastav građevinskog materijala.

Klauzula pokrića (njem. Vechseldeckungsklausel) je gospodarski temelj izdavanja mjenice.
Temeljni ugovor povodom kojeg se izdaje mjenica u pravilu se iz same mjenice ne vidi; u mjenici se može naznačiti na razne načine zbog čega trasant izdaje mjenicu i zašto je trasant akceptira, i to se onda zove klauzula pokrića ili valutna klauzula.

Klauzula opoziva (engl. call provision, njem. Abberufungsprovision) je odredba koja omogućava kompaniji da otkupi svoje obveznice ili povlaštene dionice od njihovih vlasnika po određenoj cijeni i u određenom vremenu.
Ona je, u pravilu, funkcija vremena trajanja financijskog odnosa zasnovanog emisijom vrijednosnih papira tako da je to manja što je opoziv vrijednosnih papira udaljeniji od momenta njihove emisije.

Klauzula rijetke valute (engl. scarce currency clause) je naziv za članak VII, stavak 3. Sporazuma o MMF, prema kojem se, pri narušenoj ravnoteži ponude i potražnje, određena valuta može proglasiti rijetkom. Svaka zemlja članica MMF uplaćuje kvotu, i to tri četvrtine kvote u svojoj nacionalnoj valuti a ostatak u rezervnim sredstvima.
Fond čuva ta sredstva, kao i ona ostvarena djelatnostima Fonda, kako bi ih u skladu sa Sporazumom mogao upotrijebiti za pomoć zemljama članicama. Kada bi neka valuta bila proglašena rijetkom, Fond bi morao ograničiti zalihe te valute, a članice bi mogle ograničiti slobodu deviznih operacija u toj valuti.
Fond nije nikad upotrijebio tu klauzulu, jer je riječ o vrlo ozbiljnim sankcijama koje ne garantiraju rezultate, a dovode do diskriminacije.

Klijent (engl. client, njem. Klient, Kunde) je osoba koja povjerava vođenje nekih poslova drugoj stručnoj osobi, npr. odvjetniku, banci, specijaliziranoj organizaciji i sl.

Klauzula svi rizici (engl. all risks, njem. alle-Gefahren-Klausel, fr. assurance trus risques) je klauzula koja podrazumijeva sve neizvjesne buduće događaje.
Ova klauzula uobičajena je u transportnom osiguranju, a sadržana je u institutskoj klauzuli A. U SAD postoji i u pojedinim vrstama imovinskih osiguranja, a koristi se i u pomorskom osiguranju u pojedinim međunarodnim ugovorima.

Kliring (engl. clearing, njem. Verrechnung, Clearing) je zbirno vođenje računa u okviru bilateralnih sporazuma. Primjena kliringa počela je u Engleskoj osnivanjem posebnih obračunskih zavoda radi izbjegavanja plaćanja i naplate u efektivnom novcu. Sve banke, kao članice ovakvih zavoda, vrše međusobna plaćanja prenošenjem (virmanom) potraživanja i dugovanja s računa na račun.
U međunarodnom platnom prometu bilateralni platni sporazumi (klirinzi) javljaju se nakon velike svjetske krize 1929/31. godine i postoje sve do danas. Bit i tehnika platnog prometa u okviru međunarodnog kliringa sastoji se u sljedećem: nema plaćanja slobodnim devizama nego dužnici iz obje zemlje podmiruju svoje obveze uplatama u nacionalnoj valuti u korist zbirnog (klirinškog) računa u svojoj zemlji, obično pri emisijskoj banci, a vjerovnici naplaćuju svoja potraživanja u svojoj zemlji i u svojoj nacionalnoj valuti. Da bi se otklonili nesporazumi u međusobnim odnosima, obično se u ovim sporazumima utvrđuje stabilna valuta treće zemlje kao klirinška valuta.
Na taj način se oba zbirna računa u obje zemlje vode u takvoj valuti, s tim da se i cijene u međusobnim ugovaranjima utvrđuju također u takvoj valuti. Odabrane valute treće zemlje nazivaju se u ovakvim sporazumima obračunske (obračunska DEM, obračunski dolar) i potrebno je uz taj naziv naznačiti i zemlju na koju se odnosi (npr. rumunjska obračunska DEM, ruski obračunski dolar).

Klirinški sporazum (engl. clearing agreement) je ugovor o vanjskotrgovinskim odnosima između dviju ili više zemalja koje imaju devizna ograničenja. Ugovorne strane svoje obveze, u međusobnom kupovanju i plaćanju robe i usluga, umjesto plaćanja u valuti zemlje izvoznice uplaćuju u domaćoj valuti te obveze likvidiraju prebijanjem uzajamnih potraživanja i dugovanja.
Ugovor sadrži odredbe o tome koja će se plaćanja regulirati kliringom, po kojem će se tečaju obavljati međusobni obračun, u kojoj će se valuti voditi računi i na koji će se način održavati ravnoteže i likvidirati salda. Klirinški sporazumi imaju veliko značenje za međunarodni robni promet jer omogućuju razvitak vanjskotrgovinskih odnosa neovisno o zalihama zlata i deviza.
Loša im je strana što ograđuju zemlje ugovornice od direktnog utjecaja svjetskog tržišta, a to može dovesti do trajne neravnoteže u trgovini između zemalja.

Klizna skala (engl. sliding scale, njem. Gleitklausel, gleitende Skala);
1. ugovorna klauzula kojom se izvođači radova, prodavaoci investicijske opreme i drugi slični obveznici štite od rizika porasta cijena sirovina, materijala, radne snage i sličnih činilaca, a time i od zlatnih gubitaka ako bi cijene za svoje radove ili isporuke ugovorili u fiksnom iznosu. Klizna skala je zapravo klauzula revizije cijene koja se zbog nestabilnosti cijena na tržištu unosi u ugovore;
2. poslovna praksa poznaje više oblika klizne skale ali se najviše primjenjuje opisni oblik i s matematičkom formulom. Opisani oblik klizne skale je takav pri kojem se određuje u postotku veličine udjela cijene radne snage i materijala i drugih činilac u ukupnoj cijeni. Npr. 80% ugovorene cijene podložno je promjeni, tj. ona kliže, dok se ostalih 20% tretira kao fiksni trošak. Matematički oblik klizne skale sastoji se od određene matematičke formule u koju se uvrštavaju elementi strukture cijene. U međunarodnoj trgovini često se koristi formula koju je izradila Gospodarska komisija OUN za Europu i ugrađena je u Aneks općih uvjeta za nabavu i montažu investicijske opreme pri uvozu i izvozu.

Kaduciranje (njem. Ausschluss säumiger Aktionäre) je lišavanje nemarnog dioničara prava iz dionice koji ni nakon naknadnog roka ne uplati ulog.
Kaduciranje se obavlja po postupku koji je detaljno utvrđen zakonom, kao što je višekratno pozivanje na uplatu, objavljivanje u odgovarajućim glasilima i sl. Kaduciranje postoji i u društvu s ograničenom odgovornošću.

Kamata
1. naknada za korištenje tuđih zamjenjivih, pokretnih stvari, najčešće novca. Visina ove naknade odmjerava se prema visini glavnice i trajanju njezina korištenja. Kamate se često nazivaju i civilnim ili građanskopravnim plodovima (za razliku od prirodnih plodova) jer se stječu na osnovi postojanja nekog građanskopravnog odnosa. Ne predstavljaju kamate davanja u obvezama različitim od glavnice, ili u radu, kao ni davanja koja nisu odmjerena po trajanju korištenja, nego paušalno. Po osnovi nastanka, kamate se dijele na zakonske (usurae legales) i ugovorne (usurae conventionalis).
Zakonske kamate imaju svoj temelj u zakonskoj normi kojom se dužniku nameće, uz podmirenje glavnice, i obveza na kamate. Najpoznatiji primjer zakonskih kamata jesu zatezne kamate. Zatezne ili moratorne kamate sankcija su prema dužniku koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze. Visina stope zatezne kamate utvrđuje se posebnim zakonom ili drugim propisima. Vrlo često se mijenja ovisno o stopi inflacije i gospodarskoj politici države. Ugovorne su kamate naknada za korištenje tuđeg novca ili drugih zamjenjivih stvari, određena ugovorom. Osnova ugovornih kamata najčešće je ugovor o zajmu. Stopu ugovorne kamate utvrđuju ugovorne strane, s tim da ne smiju prekoračiti granicu utvrđenu zakonom. U našem je zakonodavstvu, u načelu, zabranjeno naplaćivanje kamate na kamatu (anatocizam). Uz zakonske i ugovorne kamate koje su vjerovniku prihod (civilni plod) postoje i diskontne ili međutomne kamate koje idu u dužnikovu korist. Diskontne ili međutomne kamate predstavljaju odbitak na koji dužnik ima pravo ispuni li novčanu obvezu prije roka, tako da se od iznosa duga odbije iznos kamate za vrijeme od dana isplate do dana dospjelosti;
2. u financijama, cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate su svota novca koju je dužnik po kreditu obvezan platiti u nekom vremenu – obično u godini dana. Godina dana u njemačkoj i francuskoj praksi obuhvaća 360 dana, a u engleskoj 365. Mjesec u njemačkoj praksi znači 30 dana, a u engleskoj i francuskoj praksi to je broj dana u kalendaru.

Kamate po dospijeću (engl. default interest, njem. Verzugszins, fr. intérêts moratoires) je kamatna stopa na dug koji nije podmiren u predviđenom roku.
Kamatna stopa može biti propisana zakonom, ali mogu je određivati i pojedine banke.

Kamate na kamate (engl. compound interest, njem. Zinseszins) označuje institut o zabrani tzv. anatocizma tj. da na dospjele, a neisplaćene kamate (bilo ugovorne bilo zatezne), te na druga povremena plaćanja ne teče zatezna kamata, osim ako je zakonom određeno drugačije.
Na taj način štite se interesi dužnika, koji bi, da nije ovog pravila, mogli biti predmet iskorištavanja vjerovnika. Određena iznimka od zabrane anatocizma postoji u slučaju ako stranke unaprijed ugovora da će se stopa kamate povećati ako dužnik ne isplati dospjele kamate na vrijeme.
Ovo pravilo ne odnosi se na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija. Tako banka ima pravo na kamatu, za ukupan iznos anuiteta od dospjelosti svakog pojedinog anuiteta do isplate, ako je ugovorom između banke i korisnika kredita predviđeno da će se na kamatu kad dospije na naplatu zaračunati kamata.

Kamate u izgradnji (njem. Bauzinsen);
1. kamate koje se plaćaju dioničarima u “izgradnji” dioničkog društva u razdoblju potrebnom za pripremne radnje i podizanje poduzeća do stavljanja u pogon;
2. na taj način se dioničarima obećava određeni prihod dok izgradnja društva još traje, tj. u razdoblju u kojem još nema dobitka. Nisu li dioničari uplatili svotu veću od nominalne svote dionice (iznad pari), pa se troškovi izgradnje mogu podmirivati iz tog agia, kod kamata u izgradnji stvarno se radi o vraćanju uloga, što je inače zabranjivo;
3. u našem sustavu kamate na ulog ne plaćaju se ni kod društava osoba, a kako je kod dioničkog društva vraćanje uplaćenog uloga i obećanje ili plaćanje kamata na ono što su dioničari uložili u društvo izričito zabranjeno, to se ni statutom ni odlukom glavne skupštine takve kamate ne mogu predvidjeti.

Kamatna arbitraža (engl. arbitrage in interest rates, njem. Zinsarbitrage) je posao stalnog odabira najpovoljnijeg tržišta gdje se na osnovi iste količine novčanih sredstava može ostvariti najpovoljnija kamata. Pritom se kretanju s jednog na drugo povoljnije tržište nastoje ostvariti veće zarade, koje se postižu na temelju dispariteta u kamatnim stopama za pojedine valute na različitim tržištima.
Uvjet je da novčana sredstva izražena u pojedinim valutama budu uvijek mobilna i da su prilikom ukamaćivanja neangažirana kraće ili duže vrijeme. Od vremena ukamaćivanja zavisi, u pravilu, i visina kamatne stope. Najmanja kamata se ostvaruje kada se slobodna sredstva ukamaćuju od petka u podne do ponedjeljka ujutro, tj. reukamaćivanjem preko vikenda, koje se naziva over night loan (prekonoćni zajam). Kod ukamaćivanja novčanih sredstava na neodređeno vrijeme koje se naziva a vista (po viđenju) ili at call (na poziv), kamata je veća nego u slučaju over night.
Ukamaćivanje makar i na nekoliko dana ili čak samo preko noći, ima povoljnije efekte za ulagače od držanja sredstava na računima koji se ne ukamaćuju ili se ukamaćuju s nižom kamatnom stopom. Kamatnom arbitražom se bave velike banke i financijske institucije, organizacije i pojedinci koji raspolažu velikim novčanim sredstvima.

Kamatna stopa (engl. interest rate, rate of interest, njem. Zinssatz) je stoti dio izražene cijene za posuđeni kapital. Visina je kamatne stope različita i ovisi o trajanju osiguranja naplate te o sigurnosti potraživanja. U vremenu kamatna stopa se mijenja pod utjecajem ponude i potražnje na tržištu kapitala te je stoga i barometar konjunkturnih kretanja. Temelj je opće kamatne stope diskontna stopa centralne banke.

Kamatna marža (engl. spread, njem. Zinsen Spanweite) je razlika između naplaćene (aktivne) i plaćene (pasivne) kamate u bankovnom poslovanju (spread).

Kamatni račun (engl. interest calculus, interest account) je postupak izračunavanja kamata u određenom postotku, razmjerno vremenu za koje je glavnica bila uložena. Za izračunavanje kamata koristi se jednostavni i složeni kamatni račun.
Jednostavni kamatni račun koristi se kada se kamate izračunavaju na istu glavnicu, za svako razdoblje ukamaćivanja, a složeni kada se kamate izračunavaju na glavnicu koja je uvećana za prethodno obračunate kamate svakog vremenskog razdoblja kapitalizacije, tj. kada se uz kamate osnovne glavnice obračunavaju i kamate na kamate.

Kamatni faktor (engl. compound factor, njem. Aufzinsungsfaktor) je matematički izraz u formuli za ukamaćivanje. Nalazi se u prvim financijskim tablicama za odabrane kamatne stope i za određeni broj razdoblja za koja se ukamaćuje neki sadašnji novčani iznos.

Kapara (engl. earnest, deposit, njem. Angeld, Draufgabe) je određena imovinska vrijednost, najčešće svota novca ili neka druga zamjenjiva stvar koju prilikom sklapanja ugovora jedan ugovorni partner daje drugome radi potvrde da je ugovor zaključen i kao znak da će se ugovor ispuniti. Kapara se ne obećava, ona se daje, a njezina svrha je potvrda zaključenja ugovora, sredstvo pojačanja ugovora, a vrlo često i djelomično izvršenje ugovora od stranke koja kaparu daje. Ako su ugovorne obveze uredno izvršene, onda se kapara ili ono što je na ime kapra dato, vraća ugovornoj strani ili se uračunava u ispunjenje obveze.
U slučaju da stranka koja je kaparu dala, ne izvrši ugovor druga stranka ima mogućnost izbora između zahtjeva za ispunjenje ugovora (ako je to moguće) i eventualnu naknadu štete ili kaparu uračunati u naknadu, vratiti je ili se njome zadovoljiti. Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna stranka koja je kaparu primila, stranka suugovarač može tražiti ispunjenje ugovora (ako je to moguće), naknadu štete i vraćanje kapare ili tražiti vraćanje kapare u dvostrukom iznosu.

Kapacitet osiguravatelja (engl. Kapazität, Aufnahmefähigkeit) je mogućnost preuzimanja – pružanja osiguravateljne zaštite osiguravatelja, odnosno reosiguravatelja.
Kapacitet osiguravatelja odnosno reosiguravatelja može se proširiti reosiguranjem, odnosno retrocesijom.

Kapital (engl. capital, njem. Kapital):
1. u poslovnoj ekonomiji koristi se za označavanje veličine vlasničke glavnice (vlastitog kapitala poduzeća). Prema međunarodnim računovodstvenim standardima, vlasnička glavnica je kapital poduzeća koji bez obzira na tip vlasništva obuhvaća: vrijednost uloga pojedinačnih ulagača, vrijednost izdanih dionica i ostalo neimenovano vlasništvo imovine kao što je raspoloživi dohodak iznad dioničkih premija, povećanje vrijednosti imovine zbog pozitivnih efekata revalorizacije, rezerve i neraspoređeni dobitak. Tri su vrste vlasničke glavnice, tj. vlastitog kapitala: inokosni kapital, ortački kapital i dioničarski kapital. Inokosni je kapital onaj čiji je vlasnik jedna osoba. Vlasnik odgovara za dugove svojeg poduzeća neograničeno svojom cjelokupnom imovinom (poslovnom i osobnom). Kapital koji posjeduju vlasnici ortačkih poduzeća je ortački kapital. Iako je ova vrsta kapitala po karakteristikama identična inokosnom, postoji mogućnost da neki vlasnici imaju limitiranu odgovornost u visini poslovne imovine (komanditna društva). Treća vrsta kapitala je dioničarski (korporacijski) kapital. Ovaj kapital podijeljen je na dionice i ima visok stupanj mobilnosti na tržištu kapitala. Odgovornost njegovih vlasnika limitirana je na visinu poslovne imovine. Vlasništvo korporacije (dioničkog društva) iskazuje se kroz dva osnovna dijela: dioničke glavnice (dioničkog kapitala) i vlasničke glavnice (kapitala) kumulirane poslovanjem. Dionička glavnica je knjigovodstveno prikazana vrijednost ukupnog broja glavnih dionica (jedinica dioničkog kapitala je nominalna vrijednost jedne dionice). Dionička glavnica je vlastiti (trajni) izvor ukupnih sredstava dioničkog poduzeća prema njegovim vlasnicima (trajni kapital korporacije koji dioničari u normalnim uvjetima poslovanja ne mogu povući). Drugi je dio vlasništva korporacije kapital kumuliran poslovanjem (ostatak neraspodijeljene dobiti), a dobije se kao razlika između svih kumuliranih dobiti poduzeća i svih poslovnih gubitaka i dividenda podijeljenih dioničarima;
2. novac koji pojedinac ili poduzeće ulaže u započinjanje ili dalje odvijanje poslovnog pothvata. Kapital označava ukupnu vrijednost imovine poduzeća (financiranu iz vlastitih i/ili tuđih izvora). Kapital se dakle može promatrati kao imovina (aktiva) ili vlasništvo (pasiva), tj. kao njihova međuovisnost;
3. dugoročna pasiva poduzeća (vlasnička glavnica i dugoročni dugovi);
4. u makroekonomiji, imovina sposobna za stvaranje dodatne imovine.

Kapitalizacija (engl. capitalization, njem. Kapitalisierung):
1. u burzovnom poslovanju označava ukupni promet u nekom periodu (broj efekata pomnožen s njihovim tečajevima);
2. iznos ukupnih vrijednosnih papira koje je izdalo poduzeće;
3. izračunavanje vrijednosti kapitala na kraju nekog perioda;
4. tržišna kapitalizacija je procjena vrijednosti i broja općih dionica poduzeća;
5. svako povećanje vlastitog kapitala, tj. vlasničke glavnice poduzeća.
Može se provoditi interno (zadržavanje ostvarene dobiti ili njezina dijela u poduzeću, tj. akumulacija) ili eksterno (novim emisijama dionica ako je riječ o dioničkom poduzeću, tj. dodatnim ulozima inokosnih vlasnika ili ortaka ako je riječ o inokosnom ili ortačkom poduzeću). Kapitalizacijom se može provesti financiranje (povećanje imovinske bilance poduzeća) ili refinanciranje (zamjena dugova vlasničkom glavnicom). Odgođena kapitalizacija jest emisija dugova s opcijom za njihovu konverziju u vlasničku glavnicu ili s opcijom na kupnju dodatnih udjela u vlasničkoj glavnici poduzeća.

Kapitalna struktura (engl. capital structure, njem. Kapitalstruktur) je struktura kapitala poduzeća. Struktura dugoročnih izvora financiranja poduzeća odnosno struktura dugoročnih dugova i vlastitog kapitala (obično i povlaštenog) poduzeća. Drugim riječima, struktura dugoročne pasive poduzeća.
Često se naziva i capital mix. Kapitalna se struktura globalno predstavlja odnosima vlasničke glavnice poduzeća i njegovih dugoročnih dugova, dakle, pokazateljima djelovanja polug

Kapitalni dobitak (engl. capital surplus, capital gain, njem. Kursgewinn, Kapitalgewinn) je dobitak koji ostvaruje dioničko poduzeće kada emitirane dionice prodaje po tržišnoj vrijednosti većoj od nominalne. Drugim riječima, kapitalni je dobitak razlika između tržišne vrijednosti prodanih dionica i njihove knjigovodstvene vrijednosti. Kapitalni se dobitak knjiži na posebnom kontu. U bilanci se iskazuje u pasivi, i to u okviru uplaćenog kapitala vlasničke glavnice. Predmet je oporezivanja. Kapitalni dobitak često se blaže oporezuje od prihoda od kapitala (kamata i dividendi).

Kapitalni gubitak (engl. capital loss, njem. Kapitalverlust) je gubitak koji nastaje prodajom vrijednosnih papira po cijeni manjoj od cijene po kojoj su kupljeni. Negativna razlika između tržišne cijene dionica i njihove knjigovodstvene vrijednosti.

Kapitalni koeficijent (engl. capital-output ratio, njem. Kapitalkoeffizient) je omjer veličine vrijednosti investicijskih ulaganja i njima ostvarene proizvodnje, odnosno između broja novčanih jedinica koje treba uložiti da bi se dobila jedna novčana jedinica nove proizvodnje. Izražava se u prosječnom ili graničnom obliku.
Pokazatelj je racionalnosti investiranja. Konstantni kapitalni koeficijent osnova je tzv. akceleratorskog principa.

Kapitalno budžetiranje (engl. capital budgeting, njem. Investitionsplanung, Kapitalbedarfsrechnung) je postupak donošenja odluka o dugoročnim investicijskim projektima, tj. investiranju u fiksnu imovinu, i o ostalim dugoročnim vezivanjima sredstava. Ono se odnosi na donošenje odluka o ulaganjima u realne nove investicije i u zamjenu fiksne imovine. Da bi se mogle donijeti ispravne odluke, procjenjuju se zahtijevana investicijska ulaganja i budući čisti novčani tokovi (razlika između budućih primitaka i budućih izdataka), tj. financijska djelotvornost investicija.
Temeljni su kriteriji financijskog odlučivanja čista sadašnja vrijednost, interna stopa profitabilnosti (rentabilnosti) i period povrata. Kapitalno se budžetiranje temelji na konceptu vremenske vrijednosti novca, novčanih tokova, rizika i neizvjesnosti.

Karbovanec (engl. karbovanet) je novčana jedinica Ukrajine (UAK), dijeli se na 100 krivni.